Naša pjesma postala je samo pjesma

Budim se u rano jutro
Vani je sunčano
A kroz prozor udišem
Već dobro znani miris proljeća
Polako ispijam kavu
I sjetim se da dugo nisam čula onu pjesmu
Playlistu nemam
Puštam što mi dođe u momentu
Krenuli su prvi taktovi
A ja i dalje ispijam kavu
Odjednom mi u oči upadne vrećica
U kojoj stoji roba kupljena od neki dan
Lijena sam za isprobavanje
Samo je vadim van i osjećam materijale pod rukama
Pa vraćam s etiketom nazad u vrećicu
Onda mi padne napamet plava maskara koju sam sinoć kupila
Još uvijek stoji na dnu torbe zamotana u račun
Dok sam ju isprobavala pod onim svjetlom u trgovini
Bila sam si skroz fabulous
Kakva ću si biti pod dnevnim svjetlom u svom stanu?
Idem vidjeti…
Pjesma i dalje svira
Ja se vraćam u sobu s dugim plavim trepavicama
I baš kreće onaj dio kad idu one najintenzivnije emocije
Ali u prsima više ne boli
Oči su suhe
A sjećanja ne naviru
Čujem samo melodiju koju i dalje volim
A uskoro mi prođe kroz glavu i aj sad nešt drugo dosadilo mi je ovo
Naša pjesma postala je samo još jedna dobra stvar u nizu
Write a comment