Pitam se…
što me veže za tebe?
Da mi srce još uvijek uzavrelo lupa?

Kao da si moj vječni ljubavnik
S tobom, blagoslovljena sam i kažnjena

I ponekad osjetim
kako te nikad preboljeti neću

Ti pružaš stare užitke
I otvaraš rane
A onda mi se zgadiš
Jer ne nudiš ništa novo

Osim sjećanja
Sjećanja na dane
Koji su iza nas
U kojima smo bili prava stvar
I zajedno čekali zore
nije nam trebalo ništa

Ti si kao razmaženo derište
Volim te, a ne podnosim
Naše klupe odavno su zauzete
Nekim novim ljubavima
Nekim novim uspomenama
A ja još uvijek gajim nadu

Al’ onda me podsjetiš da je uzalud
I da trebam ići dalje
Daješ mi do znanja… gotovo je

“Zbogom” ne izgovaraš
To si ostavio meni

A ja ne mogu

Skupim svu snagu i okrenem se
Osvrćem se, priznajem
S gorčinom, patnjom, boli i olakšanjem
I opet se ista ponavlja priča…