Bez festivala, s maskama u javnom prijevozu i groznim rukama od dezinfekcijskih sredstava. Isto kao i ja. Cijeli dan provedem u klimatiziranom tako da vrućinu osjetim tek u popodnevnim satima. Čekajući tramvaj na stanici nakon posla kroz glavu mi je prošlo ljeto 2015.g. Ništa se značajno nije dogodilo, ali je meni bilo jedno od najboljih ikad. Tada sam još studirala u Splitu (o tome više u idućim postovima) i bila domaćin svim kontinentalcima željnih mora. Jedna kontinentalka mi je ipak učinila to ljeto tako posebnim, a riječ je o mojoj sestrični. Kafići su radili normalno, ljudi se opijali i okupljali, išli na izlete brodom, istraživali nova mjesta za kupanje i izvodili sve ostale morske vratolomije. Ona i ja smo te zajedničke ljetne dane provele kao da vladaju korona uvjeti. Izolirane za vrijeme turističke sezone u najlipšem gradu na svitu. Vrhunac izlaska je bila večera u restoranu, a popile smo ukupno dvije čaše vina…zajedno.

Prije svega sretna sam jer u svom životu imam žensku osobu s kojom mogu pričat dva tjedna bez prestanka. Ne tjera me da idem na plažu dva puta dnevno u sljedećim terminima: 9-12 i 14-17. Ne zahtjeva izlazak svake večeri do sitnih jutarnjih sati s 800 promila u krvi nakon čega slijedi liječenje pomfriem i colom. Slaže se da ujutro prije doručka pravimo smoothie isključivo od maline i tri dana zaredom rižoto od morskih plodova. Sposobna je pustiti me na miru i sama otići na plažu, a za to vrijeme ja navalim na sve što nude njene toaletne torbice, od okoloočne kreme do losiona za stopala. Za kraj me još opskrbi haljinom koju već dugo gledam u izlogu. Jedina loša stvar je što nakon njenog odlaska budem tužna. No, vrlo brzo opet postanem sretna jer nema više nereda u sobi. I tako regenerirana u svakom pogledu odem u izlazak do jutra.

E sad otprilike ovako nekako započinjao bi naš dan. Buđenje je bilo oko 9 sati. Nakon smoothia slijede doručak i kava…Onda se vratimo u krevet. Krenule smo gledati “Breaking Bad”, ali nam je to bilo previše naporno za našu ležernu atmosferu pa smo se ubrzo prebacile na “Californication”, a čim ti dan započne s Hankovom spikom ne možeš bit loše ili u stresu. Gledajući seriju polako ispijamo kavicu. Nekad slijedi i druga…u krevetu, a nekad  u Jokeru (trgovačkom centru u Splitu) koji nam je bio desetak min od stana. Ukoliko nam se jeo sladoled prošetale bi do slastičarnice “Luka ice cream & cakes” koja se nalazi u centru grada u blizini HNK. Sladoled se priprema od proizvoda domaćih proizvođača iz okolice Splita. Bez aditiva i umjetnih bojila. U ponudi su također bili i sorbeti (bezglutenski, veganski) no mi smo se ipak zadržale na sladoledu. Svaki dan se spremaju drugi okusi pa nikad ne znaš što te čeka (lavanda, kruška-badem…ružmarin…panacota-malina) osim da će bit nešto fino i drugačije. Ja navijam za tamnu čokoladu…

I onda još na povratku naletiš na štand sa starim pločama…

Nakon chillanja po gradu slijedio je ručak. Lagani, nemasni, ljetni. Samo zdrava prehrana u našem slučaju + naravno još 4 čokoladna pudinga za desert u mom slučaju.

Kad se sve to napokon slegne kreće spremanje za kupanje. Oko 15 sati  idemo na plažu, nekad i kasnije ovisno koliko bi se raspričale poslije ručka. Svaki dan, osim zadnjeg vikenda prije njenog odlaska, išle smo na Bačvice. Znam da su sad svi Splićani preokrenuli očima. Čak nam i nije bila najbliža plaža, ali uz zdravu prehranu moraš se i kretati da izgledaš dobro. Moja cimerica (vjerojatno smo ju užasno živcirale) savjetovala nam je da odemo na izlet na Brač jedan dan. Zvučalo je zanimljivo, no prijedlog je ipak bio nonšalantno odbijen. Nastavile smo ići na Bačvice gdje smo ujedno pile i treću kavu u danu – najbolju ledenu kavu na svijetu  od 10 kn. I sad ti idi na Brač…

Obožavam popodnevo sunce. Koža ti se fino dinsta na njemu. Nisi pečeno prase nakon 30 minuta i možeš nesmetano uživati u piciginu svaki dan sve dok ne izgubiš lopticu.  Onda nemaš izbora osim pridružit se grupi Francuza ili ubacit još jednu kavu. Ili nešto treće kao npr. izvaliti se u plićak. Ležiš i blejiš…i još uvijek ležiš…a onda te glad potjera s plaže.

Kad dođemo u stan nismo vrele i ne moramo se mrljati jogurtom. Sama pomisao na izgorenu kožu premazanu jogurtom vraća me brojnim traumatičnim iskustvima još iz djetinjstva. Tada sam se dala nagovoriti na sunčanje u podne i sunčanicu idući dan. Slijedi tuširanje pa večernji izlazak, bolje rečeno večernja šetnja gradom.

dalmatinskim uličicama….

      

U centru je krcato i sparno. Zaobilazeći Kineze i ostalu ekipu polako se gubimo među Dioklecijanovim zidinama.

“Accipe vitam offers”

 

Tamo srećemo izgubljene dječake koji nam ponude da nas fotkaju…Uslijedio je prilično neuspješan photosession jer su si frajeri popili koju pivicu prije toga što se može vidjeti iz priloženog.

Ubrzo odustajemo od traženja novog fotografa, a ostatak večeri provodimo šetajući Rivom i Zapadnom obalom gdje sjednemo na neku slobodnu klupicu da udahnemo još malo morskog zraka prije beauty sleepa koji započinje kad svi normalni ljudi idu van.

Gdje god da staneš na Zapadnoj obali uvijek neka jahta smeta u kadru…

Zadnji vikend smo odlučile proširiti vidike i uputile se do Marjana. Za vrijeme svog boravka u Splitu maksimalno sam koristila blagodati te kombinacije šume i mora najviše na plažama “Prva voda” i “Bene”.

Prva voda, posebno je lijepa kada zalazi sunce, ali sam ju početkom ljeta većinom posjećivala ujutro. S obzirom da sam  jedna od rijetkih koja je bila redovita na tjelesnom u šestom mjesecu nisam morala svaki dan šetati po Marjanu da skupim pluseve. I dok su neki napokon krenuli raditi na liniji nekima se na liniju već hvatala boja.

Plaža Bene, nalazi se malo dalje od Prve vode. Stjenovita plaža, nudi puno različitog sadržaja (rekreacijski i sportski centar, restoran i kafić, dječje igralište) od kojeg sam ja najviše koristila kafić.

Mi smo se ipak zaustavile kod Prve vode.

Neka zalutala sirena u plićaku…

I tako je polako završavalo naše healthy ljetovanje, ovjekovječeno u rujanskom broju Cosma.

Nagradu koju sam osvojila nikad nisam dobila, no nema veze. Nek’ smo mi osvanule u Cosmu, a kasnije na mom panou kako bih se barem na trenutak mogla vratiti u taj mood.

U cijeloj toj priči moj tadašnji dečko (veza na daljinu) mi je vrijeme još dodatno upotpunio zabavnim ljubomornim komentarima kojima je uskoro bio preplavljen moj messenger. Znam da je ovo već toliko puta ponovljeno, ali očito nikad nije dovoljno. Nemojte se gristi i stvarati crna remek djela u svojim glavama. Sve što sam radila bilo je uživanje u običnoj svakodnevnici ili gledanje njegove slike na mobu. Probajte i vi isto to. Ok, ovo drugo ne bih preporučila. Radije birajte nešto pametnije. To još uvijek savjetujem i sebi.

Dok sam ja odvrtila u glavi ljetovanje moj tramvaj je već odavno došao. Ubrzo ulazim u stan i skidam sa sebe znojnu odjeću, popijem nabrzinu vodu s iscjeđenim limunom i uskačem u kadu. Dugooo se tuširam gelom s mirisom morskih algi. Izlazeći iz kupaonice zapuhne me svježa lavanda koju sam kupila na tržnici. Pravi mediteranski ugođaj. Bacam se na kauč i uzimam prvo što mi dođe pod ruku za čitanje. Ubrzo me pjev ptica na drvetu ispred zgrade namami van ili u san…Ovisno o raspoloženju…

U slučaju da patite za odgođenim koncertom ili svadbom nadam se da sam vas bar malo podsjetila na uživanje u običnim stvarima kojih ima gdje god se nalazili 😊  Za kraj….

Tantanatnana nagradna igraa….prvo pogledajte ovu sličicu….

Zadatak: ko me prvi nađe na fotki dobiva pusu u inbox ;)) 😛 😛 😛