Osvanuo je dan koji je moja obitelj dugo isčekivala. Vjenčanje sestrične i njezina dečka nakon 20 godina veze. Taj rujanski petak kao da je bio 13. Nisam išla frizeru jer sam htjela isprobati četku kupljenu na božićnom sniženju koja je zapakirana skupljala prašinu iza kreveta, ali nisam uspjela jer je baš to jutro nestalo vode u kvartu…Čekajući da voda dođe, isprobavala sam haljine namijenjene za taj događaj, ali nijedna nije ispunila očekivanje. Jednostavno…kad sam ih kupovala bile su mi bolje. Na kraju sam završila u neplaniranoj, ali već viđenoj opciji…U međuvremenu voda je počela dolaziti. Ne punim mlazom, ali dovoljno da mogu isprobati novu masku za kosu mog omiljenog brenda koji me nažalost ovoga puta razočarao. Zbog cijele zbrke oko vode sve se jako odužilo pa sam u crkvu otišla u potpunosti nenašminkana samo s hidratantnom kremom na licu. Ne plašim ljude kad sam bez šminke, ali sam se prije odlaska u restoran ipak došla kući našminkati.

Večer sam započela s pelinkovcem, a već nakon prve čašice zabolio me trbuh. Pokušala sam stvar popraviti s drugom pa s trećom, ali nije pomagalo…Mineralna je preuzela stvar u svoje ruke…Kada je na red došao konjak posebno čuvan za tu prigodu morala sam mu dati šansu…Ipak sam uz najbolju volju bila prisiljena vratiti se mineralnoj. Pitanje zašto se još nisam udala nisam uspjela izbjeći…A ne samo da sam morala odgovoriti na to pitanje nego i sudjelovati u cijeloj debati pokrenutoj od strane osobe kojoj je žao što u Hrvatskoj nemamo kulturu debatiranja pa je ovo ispala izvrsna prilika za unijeti na svadbu malo daška britanskog parlamenta…I za kraj nešto dobro…Štrukle su bile top i dobila sam paketić za ponijeti…Onda sam zaspala sa šminkom…

Okupljanja ovog dijela obitelji posebno volim i samo kad vidim sve te ljude na okupu srce mi je na mjestu. Zajedništvo je toliko jako da jednostavno utopi svu lošu energiju pojedinaca koje baš i ne volim…Svatko fura neki svoj film i jako se rijetko viđamo, ali možda nam zato i svako okupljanje bude za pamćenje…(sigurno).

Ima puno dobrih stvari sa svadbe o kojima bih mogla pisati, ali kako se ono kaže moram ići zvoni mi drugi mob sada… Samo ću reći da mladu nikad nisam vidjela tako sretnu, veselu i zabavljenu. Znam da zvuči otrcano, ali s njom sam od svih sestrični provodila najmanje vremena tako da su mi ti prizori baš bili osvježenje…

I kad vratim film unazad ponovila bih ovaj cijeli kaos…