Dvadesete su iza mene, a s njima i puno grešaka i krivih poteza u ljubavi.  Neke lekcije još uvijek učim, uporno griješim, padam pa se dižem. Nešto mi ide bolje nešto gore, ali za početak bitno je i znati u čemu leži problem. Da što prije prijeđem na stvar bez velikih i pametnih uvodnih riječi ovdje donosim 5 ključnih grešaka u partnerskim odnosima iz svog iskustva, meni bliskih i ne tako bliskih ljudi..

1. Nepoznavanje sebe/svojih mana
Ovo definitivno zaslužuje prvo mjesto jer je stavka iz koje se granaju sve ostale stvari na ovom popisu. Ne baš sve, ali većina…Mislim da je prihvaćanje i poznavanje svojih mana jedna od najboljih stvari u procesu sazrijevanja i ne dolazi preko noći i bez iskustva. Zato se i ne možemo kriviti što ovo nismo znali ranije jer jednostavno nismo imali kapacitet koliko god da smo htjeli. Za pogledati sebe realno treba ogromna količina hrabrosti kako pred samim sobom tako i pred drugom osobom…Ok ovo sam ja zvuči toliko jednostavno i lagano, ali je neopisivo teško i nije ni približno slično osjećaju kao kad gledaš reels iz nekog podcasta i osoba u tih 20 sekundi izgovori najbrutalniji motivacijski govor.

Pod poznavanjem sebe mislim i prihvaćanje svog puta, svoje prošlosti, svojih verzija sebe koje ne volimo i želimo ih zaboraviti. Pomiriti se s tim kakav si stvarno, a ne kakav bi htio biti traži baš puno strpljenja.  Jako dugo sam određene stvari željela potisnuti, ali uvijek su našle način da isplivaju van i opet uporno traže moje priznanje. Ono što me kod partnera uvijek živciralo je njihovo pokušavanje da od mene prave osobu koja bi trebala biti malo više ovakva/onakva/drugačija…I da slažem se da u vezama rastemo i da partner treba biti i provokator tvoje promjene, ali onaj tvoj jedinstveni potpis, tvoja srž ne smije nestati…Kako to točno prepoznati ne znam reći, ali znam da su mene krivi potezi i uglavnom loše situacije uvijek bolje učile i približavale meni samoj… Točnije što zapravo želim promijeniti, a što ne želim ili ne mogu nikako…I onda znaš da nije problem u tebi što ne pristaješ na nešto, a druga strana ti uporno govori da to tako trebaš…

2. Tolerancija na gluposti
Previše tolerancije na partnerove gluposti s vremenom ti stvori dosta naporan grč u želucu, vratu ili leđima…Ovisi gdje skupljaš napetost. Sitni zločesti komenatri, suptilno nabijanje na nos tvojih slabosti, natjecanje u banalnim stvarima, usporedbe, prebacivanje odgovornosti za lošu energiju …Niz se nastavlja, a ti ne reagiraš jer on je takav….Pogrešno. A onda kad napokon nešto i kažeš ti ispadaš previše osjetljiv, sve shvaćaš kao napad na sebe, drama queen…I sad sa sigurnošću mogu reći da je bolje biti sve to nego imati vezu s osobom sklonom takvom ponašanju jer je u većini slučajeva ona ta koja je zapravo iskompleksirana i na taj način sebe izdiže iz svog jada. A nije ni svjesna da time postaje još veći jad…

Koliko god ovo zvuči problem na razini predškolske dobi prisutan je i više nego što mislimo. Kao što svaki mali uspjeh vodi do velikog uspjeha tako i svaka mala glupost vodi do velike gluposti..Nažalost veliki uspjeh dolazi sporo, a velika glupost brzinom munje…

Naravno da nije svaka šala, pošalica ili komentar u ovoj kategoriji, ali svi mi jako dobro osjećamo i znamo što nam je u redu, a što ne…

3. Šutnja i trpljenje
Pod ovim mislim na stvari koje dugo vremena stavljamo pod tepih. Kada potiskujemo svoje prave osjećaje i pokušavamo držati situaciju neutralnom izbjegavajući iskren razgovor o nečemu. Skrivanje istine o sebi, modeliranje mišljenja da nebi ispali čudni, previše i da bi se drugoj strani prikazali u boljem svjetlu. Također, odgađanje teških razgovora jer nije dobar trenutak…Naravno da ćemo odgoditi razgovor ako smo u nekoj ekstremnoj situaciji pa stvarno nije trenutak npr.smrt bliske osobe, teža bolest itd., ali razgovor će biti težak i ako je običan utorak kod kuće i ako smo na Maldivima.  A što više odgađaš sve se više toga lijepi jedno na drugo. Na već postojeće dolaze nove stvari pa sve to u glavi ispreplićeš, analiziraš i kuhaš…

4. Nedostatak moje podrške
Često nisam bila podrška svojim partnerima iz raznih razloga. Nekada sam bila previše fokusirana na sebe i bila mi je bitna samo moja udobnost te nisam mogla stvari sagledati iz tuđe perspektive. Znala sam napraviti stvari ishitreno ne razmišljajući o posljedicama i o tome u kakav položaj dovodim svog partnera. Nekada nisam znala bolje, nekada jednostavno nismo imali iste poglede na stvari.  U jednom partneru prepoznala sam puno svojih obrazaca ponašanja vezanih za ovu temu i shvatila sam koliko sam mnogima vjerojatno bila prilično iritantna.

5. Idealizacija
Pomiri se s tim da princ ili princeza ne postoje. U nekom neformalnom razgovoru o ljubavi i vezama sve je to tako savršeno jednostavno i jasno, a onda kada nam se u vezi baš i ne sviđaju neke stvari kod partnera ipak bi htjeli da je drugačiji. I sve više se približavam izreci koja glasi: “Ili nekog voliš ili ga ne voliš…” Mislim da su u današnje vrijeme kriteriji skočili do razine toga da čak i da nađemo to što tražimo postalo bi nam dosadno vrlo brzo jer bi sve bilo previše dobro. Ta famozna usklađenost u svemu… U moru današnjih zahtjeva da moramo imati isti smisao za humor, lifestyle, pogled o vjeri bilo mi je pravo osvježenje kada mi je poznanica ispričala kako njezin muž ne razumije većinu mema koje mu ona pokazuje. Ima takvih primjera još i puno su mi draži od “Instagram perfect couples”. Naravno da nećemo otići ni u krajnost i izabrati totalnu suprotnost nama, ali neke stvari kojima se danas zamaramo su ipak previše.

Još uvijek ponavljam greške s ovog popisa i mnoge druge koje nisu na njemu. I dok se nekih uspješno rješavam, neke se vuku godinama. Ne mogu baš reći da se veselim novim greškama kako se danas popularno kaže, ali mogu reći da me veseli kada primjetim da reagiram drugačije nego prije i time stvaram neku novu realnost za sebe.