Blagdani su mi proletjeli kao i svake godine samo što su ove godine proletjeli na malo drugačiji način. Provela sam ih u virozi/gripi kao i pola grada. Ne sjećam se kad sam zadnji puta pogledala toliko božićnih filmova, ali moram priznati da su me te predvidljive limunadice baš uveseljavale. Ok,  jedan me čak uspio iznenaditi svojim drugačijim obratom…

I tako sam ispijala litre i litre čaja, pa onda malo zaspem, krene novi božićni film, pa sam gladna, pa kad dođem do frižidera skužim da ipak ne mogu ništa, pa se vratim u krevet itd….Prva godina da svoju francusku nisam pojela u roku od dva dana…Ne samo da je nisam pojela nego je nisam ni probala…Jedino što sam mogla jesti su bile špagete i parmezan..Jelo koje me spašavalo u svim nepovoljnim životnim okolnostima…besparica, mamurluk i evo sad blagdanska viroza…

Ono što mi je zapravo najteže palo je to da nisam uspjela otići na tradicionalno obiteljsko okupljanje koje se uvijek održava na drugi dan Božića. To je nešto čemu se toliko radujem, živim za to zadnjih mjesec dana prije Božića i ove godine me spriječila bolest….Znala sam da postoji neki razlog zašto je to tako, a zapravo me podsjetilo kako dosta toga uzimam zdravo za gotovo…Mislim kako se meni ne može desiti bolest i da propustim Božić s obitelji i to se kao podrazumijeva…Ne baš…A onda još i znaš da su ove godine bili prisutni i članovi koji skoro nikad ne dolaze, a s kojima bih tako htjela pričati, družiti se i vidjeti koliko su se promijenili od našeg zadnjeg susreta….

Cijela 2025.godina dosta me promijenila. Napravila je neke promjene u meni koje nisu vidljive na van i nisu tako spektakularne da ti svi dolaze i govore wow ti si druga osoba. Promjene su tihe, čak pomalo i neugodne, ali su baš stvarne. Okrenule su me prema nekih ljudskim stvarima, osnovnim koje sam u potpunosti zaboravila dok sam trčala na sve strane. Imala sam i hrpu krivih poteza, ali u tim trenucima očito nisam mogla bolje….Također, znam koliko toga još uvijek i ne mogu promijeniti, a htjela bih…Ali jednostavno ne ide na silu…Počela sam stvarno biti svjesna nekih stvari koje imam, a podrazumijevala sam…Tijelo mi ne dopušta više bijeg u distrakcije..tj. dopušta, ali nelagodu koju moram osjetiti nosim sa sobom. I koliko god ja više bježim od nje sve mi je gore….I onda ona famozna riječ “prihvaćanje”….u 2025.-oj je postala baš teška jer je toliko stvarna…

Još jedna stvar koja me baš posebno dirnula je vijest da je školskom prijatelju umrla mama…A sličnu informaciju sam dobila i prošlih blagdana, ali nisam ju ni približno primila kao ovaj put…

Komunističko prosinačko sivilo koje se prije blagdana nadvilo nad Zagrebom  mi nikako nije sjelo i baš je trajalo i trajalo…A inače ne mogu reći da mi je baš mrsko..ima u njemu nešto što volim, što mi je drago, a ne mogu to opisati riječima…Totalno se uklapalo u vrtlog emocija koji je kuljao u meni….

A ono što iz tog vrtloga posebno mogu istaknuti kao nešto što je isplivalo kroz prošlu godinu je pojava ogromnog razumijevanja za postupke ljudi oko mene. Od osobe koje je prije sve osuđivala i bila toliko neobzirna prema svima sada sam zastala i uspjela s toliko mekoće pogledati i na svoje roditelje, bivše partnere, ljude koje me živciraju itd…I shvatila sam koliko mi je život svako moje “ja nebi nikad” ili kako on/ona to može” suptilno donio u moj život…U malo drugačijem obliku naravno, ali svaku poruku sam jako dobro shvatila…

Shvatila sam koliko mi današnja individualistička kultura šteti i tako sam zahvalna na svim bliskim ljudima koji su već dugi niz godina uz mene. U dobrim i lošim stvarima. Počeli smo se više otvarati jedni prema drugima i zajedno nositi realnost…Najbolja frendica je počela pisati dječje pjesme i toliko me oduševila s tim….Pitajte se koliko stvari krijete u sebi i ne želite pokazati, a doslovno bi učinili svijet ljepšim sigurno barem jednoj osobi…

U cijeloj blagdanskoj strci bilo je tu još nekih popratnih poteškoća…viroza plus još i menstruacija…Ono baš se posložilo sve da se poluprazna baterija koja sam bila u potpunosti isprazni..Ali kako se ono kaže prije nego se sve opet posloži prvo se sve treba raspasti…Samo od sada gradnja ide puno sporije, ali sigurnije i autentično….

I kad ležiš u krevetu za novu i dopisuješ se prije ponoći s dvije pre bitne ženske osobe kojima značiš i fališ onda shvatiš da si sretan bez obzira što okolnosti nisu ispale kako si zamišljao. Na mnogim poljima…

Ipak, uvijek postoje neke dobre stvari…Prije neke tri godine dobila sam od šogorice šampanjac koji mi je stajao cijelo vrijeme na radnom stolu..Često sam gledala u njega i pitala se: “Bože što ću s njim”…Gledala sam u njega u mnogim situacijama…Dok učim, radim od kuće, sjedim i ispunjavam neki obrazac…Pa sam ga znala uzeti, a on sav u prašini….

I totalno neplanirano došlo je i njegovo vrijeme…Doček 2026.godine s najbližim članovima obitelji…I ne pravi mi više smetnju na stolu. Svrha mu je očito bila da me razveseli kad su mi svi planovi propali…Bio je brutalan..Uspjelo mu je…Svjetla točka ovih blagdana…Možda sam vratila neku kilu koju sam izgubila…:D

Sretna Nova godina…:)