Nemoj misliti da ne vidim tvoje skrivene poglede
I poglede osude
I poglede žudnje
I poglede čuđenja
I poglede velikog zašto iznad glave
Nemoj misliti da me ne boli 
Što sam ti postala stranac
Kojeg pozdraviš jer se tako mora
Ali i nemoj misliti da ne osjećam
Očaj ponos i jad u zraku oko tebe
Vješto skrivaš dragi ali te još uvijek
Dovoljno dobro poznajem
Ti mene ne želiš više dobro poznavati
Bojiš se zagrebati dublje
Jer te plaše moje mane
Moje loše tamne strane
Nepoželjene i odbojne
U kojima kristalno jasno vidiš i sebe
Htio bi da budem porculanska lutka
U svojoj unutrašnjosti
Zapravo
Nemaš ti nekih posebnih zahtjeva
Osim jednog
Da budem po tvojoj mjeri

Postaješ sve dublja crna rupa
Polako nestaješ
Ne postojiš
I nema te
Dovoljno velika rupa da ju uočim
Ali i dovoljno nebitna da mi ne okupira pažnju
I svaki tvoj pokušaj ima isti odgovor
Vrijeme je da shvatiš
Na tvoje kako si
Nek odgovara netko drugi