Vidim nemaš hrabrosti ni pogledat me
Slasno sam voće koje voliš
ali si baš na ovu sortu alergičan
Život ti je pokušao olakšat pa me dao njemu
Misli si Alisa u zemlji čudesa koja čuči u meni još uvijek
Ne usudiš se čak ni pronaći jednu moju sitnicu u njoj
Braniš se cinizmom a što se iza njega krije otkrila sam u tuđem zagrljaju
Znam da je to to
Primam te za ruku i odvlačim na mjesto
Gdje se miješaju strasti i energije
I puno jače od ove koju imamo nas dvoje
Ali mi smo u zlatnom kavezu
U njemu se isprepliću mašta i stvarnost
Govoriš mi stvari koje nikome nisi
I napokon priznaješ istinu koju oduvijek znam
U svemu tome ne pravim se da ti nisi tako loš
Ne mučim se i nisam više cool
Prepuštam se dok poznati beat još dominira
Savršeno sam trijezna a ti nisi svoj
Puno si više od toga
I puno manje od onoga što još možeš biti
Dok pjesma još traje trajemo i mi
Bis ne iščekujem željno jer znam da nakon njega 
Ostaješ mi zauvijek na čekanju