Neki sam dan onako u priči spomenula nešto što nisam već jako, jako dugo a to je “ova školska godina”. Da budem preciznija, htjela sam reći kako mi je ova plesna sezona brzo prošla, a iz mene izašlo ova školska godina….I onako mislim si jbt koliko dugo to već nemam u svom rječniku. Školska godina….I sjetim se svojih prijatelja. Naših zajedničkih praznika, gluposti i trenutaka…U ovo vrijeme smo već bili na bazenima ili Savi. A sada je život ošo u k….

Ahahahha

Ma nijeee..Nije jako ajde….:P 😛 😛

E sad ta tema. Prijatelji. Istinski i pravi prijatelji. Ne mora ih se vezati striktno za školu, ali ću se u ovom tekstu više fokusirati na njih. Uglavnom smo odvojeni, a i ako živimo jako blizu opet smo odvojeni. No, ipak oni pravi su stalno tu samnom. U mobitelu. I mogu reći da sam stvarno sretna jer ih imam. Dijelimo realno. I dobro i loše realno. Svako netko svoju priču i svoj put. Za neke su mi čak i govorili odvojite ćete se vi vrlo brzo. Pre različiti ste ..pre ovo ste…pre ono ste…Nekad sam i ja mislila da možda neki nisu za mene. Neki stvarno i nisu bili. Čak i neki koji su bili jako slični meni i naizgled smo imali iste interese, išli prema sličnim stvarima i imali dobru vibru skupa. Odjednom sam shvatila da se nismo ni posvađali niti se nešto loše dogodilo, ali isparili su…Razišli smo se radi ničega…Također, izgubila sam neke zbog kojih mi je i žao…Okolnosti na koje nisam mogla utjecati, neiskustvo, pogreške…Za neke mi čak i mama zna reći: “Joj baš mi je žao što niste više dobre. Bile ste skroz lude i vidjelo se da ste si baš jako, jako dobre.” I onda mene isto na koji trenutak uhvati lagana tuga, ali me brzo prođe jer mi se više i neda žaliti za dobrim stvarima koje su bile prije. Sretna sam što se dogodilo i imamo neke zajedničke uspomene bez obzira što prijateljstvo više ne traje. Ta rečenica sad ima smisla. Naravno ima i onih slučajeva zbog kojih sam bila pre tužna i nikako mi nije bilo jasno zašto smo se razišli, a sad si mislim…svaaaa sreća…:D E, svemiru, što li ću shvatiti za hmmm 300 godina o ovoj situaciji koja me sada pati u glavi…

A sad napokon dolazimo i do onih koji su bili tu i još uvijek su.

Njih nekoliko iz školskih dana. Totale suprotnosti smo. Ciljevi zajednički…Interesi?? Nema ih. Osim dogovora za kavu od 3 sata, kućni party, šetnja ili rolanje i to sve svake prijestupne godine…Kad se slučajno nađemo na istom mjestu u isto vrijeme…za vrijeme blagdana ili godišnjeg…

Aliiii….u mobitelu su uvijek tu i čini mi se kao da smo stalno zajedno. Bez obzira na njihove mane i stvari kod njih od kojih mi se diže kosa na glavi……to je prijateljstvo. I s vremenom ti je jasno zašto ti prijatelj ne može biti svatko i zašto ti prijatelj nije onaj s kojim si sada trenutno dobar jer radite na nekom projektu ili imate zajednički hobi. Nije jer….

  • Nije jer….taj se ne zna posvađati zbog tebe u 5 ujutro, biti na tvojoj strani, a onda ti nakon svega plakat u autu i sasut sva tvoja sranja u facu…
  • Izboriti se za tebe kad ti ne znaš ili ti se neda
  • Odgovarat na tvoje kilometarske poruke pune očaja još većom kilometražom utjehe i vjere u tebe
  • Biti istinski sretan zbog tvog uspjeha i razumijeti stvari koje te muče i s kojima se boriš
  • Imati razumijevanja za tvoje glupe navike koje vučeš godinama 
  • Priredit ti spoj na slijepo i izdržat da ne kaže o kome se radi unatoč tvojoj upornosti i histeriji da saznaš
  • Znat ti reći da si postala ko baba sa svojim izjavama i da sereš
  • Priuštit ti onaj super osjećaj nakon zagrljaja kad se vidite nakon dugo vremena
  • Pitat te onako smireno “I šta ćeš onda?” kad u svojoj down fazi kažeš da planiraš pobjeći od svega i sjesti negdje daleko na neki kamen 
  • Provest s tobom najbolje trenutke ikad samo sjedeći za stolom u kuhinji ili dnevnoj…rjeđe gotovo nikada u zadnje vrijeme nismo skupa nad wc šoljom
  • Pojest šlag s tvoje ledene kave nakon što ti zaboraviš reći konobaru i popizdiš na sebe što se nisi ranije sjetio

Bilo je perioda kada sam žudjela za svijetom, htjela sam slobodu, upoznavat sve cool i super ljude na ovoj planeti. Krojit s njima uspomene i proživljavat nezaboravne stvari. I svakodnevno upoznajem super ljude i stvaramo sve to što sam željela i nabrojala. Mnogi od njih su bili instant prijatelji, a sigurno će i mnogi trenutni instant prijatelji s vremenom otići…Shvatiš da su ti neki ljudi prestali biti cool, možda nikada nisu ni bili…a onda na kraju..postoji li to cool uopće ili još uvijek volim idealizirati. Onda ti je na kraju cool ovaj što ti je na početku bio žešći užas…to mi je nešt najslađe..pojela bih taj osjećaj…okus bi bio ko najfiniji čokoladni mousse…

A onda kad se s nekom od svojih budala koje se uvijek vrte pri vrhu chata dopisujem dok se valjam po kauču pa onako iz nekih banalnih dogovora i razmjene informacija dođemo do prepričavanja naših zajedničkih nebuloza izvučenih iz ne znam ni sama kojeg kutka mozga e to je onda ravno okusu čokoladne trio mousse torte iz Vinceka…i kave s mlijekom…a onda za ponijeti još cheesecake 🙂

Bolio me stomak od napolitanki sada, al prestao je odjednom…čim sam spomenula ove kolače…
Eto ljeto je stiglo koristite svaku slobodnu situaciju i trenutak za glupiranje…

Ne zaboravljajte na svoje budale s kojima vam je odnos možda trenutno postao malo dosadan spletom nekih okolnosti zbog nekih instant cool ljudi.
Idemo hrabro dalje kroz grmlje, trnje i granje skupa.