Često od mnogih svojih prijatelja i poznanika čujem rečenice: “Joj ljuta sam na sebe jer sam izgubila toliko vremena na njega”, “Izgubit ćeš vrijeme na tom projektu nemoj ni pokušavat”,” Izgubila sam godine i godine života u tom braku”, “Bezveze sam i pokušavala”, “Ne mogu vjerovat da prije nisam skužila neke stvari blablabla”…Puno je primjera.

I ptice na grani znaju za to da se trebamo sjećati samo dobrih stvari koje smo prošli s nekom osobom. I da to je istina. A kad malo bolje razmislim…. Što bi radila cijelo to vrijeme da nisam bila s njim? Ili da nisam radila taj posao? Ili da se nisam družila s tom frendicom? Kako bi onda moj život izgledao?

Svi ponekad mislimo da smo na određenu vezu, prijateljstvo ili posao koji nije ispao onako kako smo htjeli izgubili vrijeme. Da smo trebali drugačije…pa krivimo sebe pa druge i tako se vrtimo u krug misleći da smo nešto mogli drugačije i da bi sve bilo bolje da u tome nismo bili.

E pa ne bi. Da niste izgubili vrijeme na  TU osobu izgubili biste ga na neku drugu. Samo bi se razlikovala izgledom i nekim setom karakternih osobina, ali ono što trebate naučiti iz tog odnosa neće vas zaobići. Lekcije i prepreke koje su vam predodređene da ih savladate na svom životnom putu ćete na ovaj ili onaj način morati savladati. Sve to primjenite i na posao, prijateljstvo i bilo koje drugo područje života.

Curu s kojom sam pravila najveće gluposti u djetinjstvu viđam svakih nekoliko godina na ulici.  Družile smo se jako puno jer su nam i roditelji obiteljski prijatelji, a nakon nekih njihovih nesuglasica i mi smo se nekako razdvojile. Nikad se nismo posvađale, ali svaki moj entuzijastični poziv za kavu kad se eto dogodi da se vidimo ona vješto izbjegne. Bez obzira što više nije dio mog života ništa mi ne može bolje popravit dan od nekih sjećanja na stvari koje smo radile. Jedno vrijeme smo išle skupa na misu, a ja sam već na to bila i zaboravila dok mi mama nije ispričala uz jutarnju kavu na balkonu onako usput kako joj se susjeda koja nas je sve poznavala davnoo požalila jednom prilikom: “Ljiljo, zašto ih puštate da idu same na misu….šta one rade….smiju se, podriguju, pričaju…”  Na to sve naše mame su imale za reći samo :”Ma ko ga j….” I više nas nisu puštale na misu, ali mi smo nastavile radit gluposti na drugim lokacijama…

No, to je bilo kad smo bili djeca i lakše nam je prihvatiti takav gubitak (“gubljenje vremena”) jer je i prirodno da se s puno njih koji su nam bili društvo tada i razdvojimo tijekom života. I nekako s njima nema nekog zamjeranja, ljutnje, loših osjećaja…

Što s “gubljenjem vremena” kad malo odrastemo i postanemo svjesniji svega?

Onda je malo teže prisjetiti se tih lijepih stvari. Tj. trudimo se, ali nekad baš i ne ide. Najviše zamjeramo i pitamo što bi bilo da je bilo drugačije? A onda odjednom i sam sebi postaneš dosadan…de dosta više s tim.

Svaka osoba s kojom sam bila dobra, pa čak i one koje sad više ne mogu smislit rekla je sigurno, ali sigurno barem 3 pametne rečenice tijekom našeg druženja. Rečenice koje su mi promijenile pogled na neke stvari, probudile u meni neke druge načine razmišljanja ili ga pojednostavile. A sigurna sam da su rekle i više pametnih rečenica. A koliko je samo bilo lijepih trenutaka…Pa kad to sve zbrojiš nije bilo tako loše.

Što se tiče veza uvijek sam bila s pametnim i zanimljivim dečkima od kojih sam imala što naučiti. A kad se baš nađem u jako lošem emotivnom stanju i razmišljam o njima one najgore stvari da su kreteni ovakvi, onakvi itd. sjetim se da smo uvijek imali odličan seksualni život jer teško da bih bila s nekim s kim to ne valja. Također posjećivali smo top restorane i kod kuće fino kuhali jedno za drugo. Hrana&seks meni jako važne stvari u životu , a uživanje u vrhunskoj hrani i seksu ne može biti izgubljeno vrijeme nikako. Naravno bilo je tu još jako, jako puno dobrih  stvari…ali i puno loših. Očito su te loše presudile.

Na različitim poslovima koje sam obavljala radila sam i puno zadataka koji su po mom mišljenju bili glupi, bezveze, nepotrebni. I neki stvarno i jesu bili glupi, bezveze i nepotrebni. Na svakom od njih sam ipak izvukla i naučila nešto što mi na sadašnjem poslu štedi vrijeme i ubrzava stvari. I to je tako super osjećaj kad primjenjuješ nešto što si naučio nekad davno na nekom “nevažnom poslu”. Ono što bih isto htjela spomenut je volontiranje. A bilo je puno volontiranja u mom životu. Imate i tekst o tome u rubrici “Posao”. Tu najviše radite za sebe i to je besplatna praksa i uvod u posao koji vam nijedna knjiga ili tečaj neće moći zamijeniti o kojem god poslu da se radi….

Jedini način da izbjegnete “gubitak vremena” u životu je da se sad odmah presvučete u mrtvačku robu, legnete, stavite ruke na prsa i čekate da umrete, vaš život ne bi izgledao ništa bolje niti biste nešto posebno propustili da ste napravili drugačije. Ponavljam lekcije koje su vam predodređene da naučite neće vas zaobići 🙂