Doba u kojem živimo zasićeno je svime, a pogotovo površnim sadržajem, brzim informacijama i lažnim isforsiranim sjajem. Puno toga nam je dostupno, a to isto nam u rekordnom roku i dosadi. Zaboravili smo na prave vrijednosti jer smo konstantno stimulirani trenutnim zadovoljstvom i nemamo se volje truditi. Od izobilja junka raznih mirisa i okusa zaboravili smo na finu domaću juhu. Mislimo da ima vremena za sve, da nas negdje čeka nešto bolje, netko tko će zaista uviditi našu vrijednost ..A kako se to sve odražava na veze i izbor partnera? Loše…

Mislim da su ljudi pogrešno počeli tumačiti savjete stavljanja fokusa na sebe, vraćanja sebi, uranjanja u sebe na taj način da su postali egocentrične jedinke orijentirane samo na sebe bez ikakve empatije prema drugima. Smatraju da samim svojim postojanjem bez ikakvog truda zaslužuju sve najbolje jer oni vrijede bez obzira na sve. Susrela sam mnoge muškarce i žene koji misle da su “krupne ribe”, no gledajući što nude drugoj osobi to nažalost ostaje samo lijepa ideja u njihovoj glavi.

Ne osporavam to da treba imati dobro mišljenje o sebi. Ipak, razlika je između samopoštovanja i dobrog mišljenja o sebi i razmišljanja da si ti Bogom dan takav kakav jesi i nisi dužan više ništa, stvari ti trebaju padati s neba jer ti misliš da si poseban i vrijediš.

Ja ne moram ništa, ali zato moj partner mora imati i biti…

1.
2.
3.
4.

5., 6. 7…..itd

Svatko ima neki svoj popis i zahtjeve. Često se na popisu nađe i smisao za humor, sposobnost partnera da nas uveseljava, nasmijava što je ok, ali život nije samo zabava pa često zaboravimo neke važnije osobine staviti na taj popis. Jedna frendica ispričala mi je slučaj jednog para koji mi je bio baš zanimljiv. Cura je pokazivala svom dečku neki
mem i umirala od smijeha, a on je gledao i ništa nije kužio dok su u nekim životno važnim stvarima bili odličan tim i  super surađivali.

Pitam se treba li mi zabavljač u ovom svijetu punom zabave na svakom koraku ili čvrsti oslonac u životu i vjetar u leđa? Treba li mi zaista u životu neki “cool lik” koji vapi za pažnjom i pokušava ju dobiti trendi modnim kombinacijama ili pouzdan muškarac svjestan sebe koji se nema vremena nikome dokazivati? Treba li mi netko oko koga obavezno mora biti hrpetina ljudi kako bi se on osjećao poželjan ili mi treba netko tko brine o drugim ljudima i smišlja kako novim projektima i saznanjima unaprijediti kvalitetu života sebe i svojih bližnjih?

Ja se odlučujem za drugi odgovor u svakoj od prethodnih rečenica.

Dati šansu pouzdanom čovjeku koji nema ideje o sebi i samo priča već to i živi.

Ne puštajte olako osobe koje su uz vas u svim mogućim situacijama jer vas je na trenutak oduševio sjaj nepoznatoga.
Ne padajte na šarm i slatke riječi.
U realnosti je puno ljepše nego u bajci ako tako odlučiš.
Junk food je možda trenutno jako fin, ali sutra te boli trbuh i osjećaš se prazno.
Domaća juha s povrćem fina je dok ju jedeš, nakon što ju pojedeš osjećaš zadovoljstvo, a sutradan hranjivi sastojci struje cijelim organizmom.