Cijeli petak osjećala sam se prilično loše. Pms, dosadna nervozna glavobolja, nizak tlak, mislila sam da ću zaspati svakog trena, vani kiša, mrljavo…Zvučim grozno, ali bilo je tako…nema uljepšavanja.

Dugačka šetnja nakon posla malo me podigla, ali čim sam ušla u stan opet mi se prispalo. Počela je padati kiša i kroz glavu mi je prošlo kako bi sada bilo najbolje uvaliti se u krevet, pokriti preko glave i ne ustajati do nekog doba sutradan. Bilo je idealno vrijeme za to i sigurno bih to napravila da se s kolegicom nisam dogovorila za izlazak. Odgađanje mi nikako nije bila opcija, ne znam točno zašto. Možda zato što nam je to bio prvi zajednički izlazak. Prvi izlazak s meni dobro poznatim ljudima, ali nepoznatim u pogledu zabave i izlazaka.

Odabrala sam odjevnu kombinaciju, počela se spremati i vikala po stanu:” Neda mi see, joj što mi se neda ići nigdje…”

Izašla sam iz stana i uputila se prema dogovorenom mjestu na kojem smo se trebale naći. Odlično mi je to što od vremena kad sam počela izlaziti do danas gotovo uvijek kiša prestane padati kada krenem van. Na nogama sam imala svoje nove čizme i tek vani sam skužila da su totalno druge boje od onoga što sam ja naručila/zamišljala.

I napokon smo se našle i uputile prema bircu. Ušle smo malo pogledale oko sebe, a naša ekipa se zavalila u separe. Svi su tu, eto i nas…
Birc je bio prostran, a ljudi nije bilo previše. Odlično. Nema gurkanja, dirkanja, slučajnog prolijevanja i plaženja. Dakle, mogu hodati prostorom kao modnom pistom…to se traži..:D

Sjele smo, naručile piće i udubile se u neki razgovor. A onda se ona sjetila da bi bilo vrijeme pogledati što ima za jesti.
Ona mi je oduševljeno pokazala tjesteninu s tartufima, ali kako sam u pms-u jako sam osjetljiva na mirise tako da mi taj miris nikako nije odgovarao. Nekako me asociralo na mix smrdljivih nogu i staračkog doma.

Na mom tanjuru su prevladavali morski plodovi, povrće, salate i mali komadić mesa.

Nakon ture pića, jela, uslijedila je tura plesa, a uskoro je bilo vrijeme i za karaoke.
Pet žena su se uspjele dogovoriti u manje od 5 minuta koju će pjesmu pjevati na karaokama što mi je bilo baš drago. A još mi je draže što smo izabrale pjesmu koju sam ja predložila…:P

Nakon karaoka još smo se malo družili i pričali u separeu. Naglo me opet počela obuzimati opaka glavobolja. Pozdravila sam se s ekipom i uputila kući, a glava me rasturala sve do idućeg dana. Također me probudila prilično rano. Cijenim sve prirodne načine liječenja glavobolje, ali linija manjeg otpora zvana tableta jedino je za što imam živaca u ovakvim trenucima. A još znam i uživati kada osjetim da je počela djelovati…Osjećam zahvalnost i pozitivu. Misli postaju čišće i vraća se volja za produktivnošću.

Za subotu sam imala nekoliko dogovora, ali oko podneva uslijedilo je lančano otkazivanje od strane drugih.
Viroza, pad imuniteta, želučane tegobe…S puno razumijevanja sam im svima poželjela brzi oporavak, a moram priznati da sam osjećala slatko zadovoljstvo u trbuhu jer su svi otkazali dogovore umjesto mene. Toliko nisam imala volje za ništa pa čak ni za poslati poruku (smisliti izgovor) da ipak ne mogu negdje.

Preostaje mi ostatak subote rezerviran za mene i moje male rituale. Gel za tuširanje od vanilije i naranče, maska za lice od naranče, piling za tijelo Matcha babe, online predavanje Elegantna za sebe i  za kraj beauty sleep.

U nedjelju sam se probudila prilično zadovoljna. Bile su zadovoljene obje potrebe: za društvom i vrijeme za sebe. Pogledam kroz prozor, a vani pravo jesensko zagrebačko sivilo. Baš me privuklo da izađem i udahnem taj fini, jasni, hladni i čisti zrak.