Moram reći da ima puno izreka koje imaju smisla, mudre su i korisne za nas. Ali ima i nekih koje je stvarno netko bubnuo i samo nas potiču da tapkamo u zoni komfora. Donosim pet omiljenih izreka koje je netko bubnuo i ostao živ.

Vuk dlaku mijenja ali ćud nikad
To možda vrijedi za vukove, ali mi nismo vukovi. Nisam ista osoba kakva sam bila prošli tjedan, a kamoli da sam ista kao prije godinu, dvije ili pet godina. Život te provuće kroz različite situacije i ne možeš biti isti nikako.

S kim si takav si
Vjerojatno bih se složila s ovom izrekom u poslovnoj sferi života jer samo s boljima i ambicioznijima možemo napredovati, ali u privatnom životu nikako ne. Ima li išta gore od stalnog druženja s istim ljudima? S istim vrijednostima, interesima i pogledima na život. Mislim da je takvo funkcioniranje prilično ograničeno. Kada mi netko kaže da bi se trebala družiti s ljudima sličnih interesa digne mi se kosa na glavi. Prijatelji i druženje ne služe za to. Volim sjesti i s ološem i s intelektualcem. Svi mi sami sebe krojimo i ne može nitko utjecati na nas ukoliko to ne dopustimo. Sami smo odgovorni za sebe i kako ćemo usmjeriti svoj život.

Bolje vrabac u ruci nego golub na grani
Boj se ovna boj se govna, a kad ćeš živjet? Ta mi se izreka puno više sviđa. Nisam nikako za to da trebaš bit nezahvalan, ali nakon što se ujutro probudiš i zahvališ na svemu što imaš napravi barem nešto van zone komfora. Jedan po jedan korak i uskoro će bit flamingo u krilu i majmun na grani..

Daleko od očiju, daleko od srca
Pljeskavica iz Budweisera je daleko od očiju, ali je u mojim mislima, srcu, na nepcu…:) Uglavnom, kada se radi o pravoj osobi ovo nikako ne vrijedi. Bilo da je riječ o trenutnoj vezi koja prolazi period razdvojenosti ili o osobi koja je otišla iz našeg života. Još uvijek je tu sve dok….sve dok ne znam šta…dok život ne preokrene smjer i opet se ne izgubiš u njegovom vrtlogu.

Bolje biti prvi u Galiji nego drugi u Rimu
Odlična izreka za procvat mediokritetstva i ego do neba. Da ni slučajno u našoj okolini ne bude nitko bolji od nas. Da možemo plivati u svom komforu bez ikakve motivacije i biti najbolji tamo gdje smo već tisućama godina i nemam više ništa novo za naučiti. Jedno vrijeme bila sam u jednoj plesnoj grupi gdje sam uvjerljivo bila među najboljima i htjela sam preći u napredniju kako bi mi bilo zanimljivije i izazovnije. U priči s jednim likom, također plesačem, spomenula sam kako želim u napredniju grupu na što mi je on uz smijeh rekao upravo ovo: „Bolje biti prvi u Galiji nego…..“ A koja je svrha toga? Za koga trebam biti prva? Kakve koristi imam od toga. Možda neko prolazno zadovoljstvo i dugoročno stagniranje.

Cezar je ovo zadnje baš bubnuo, ali bubnuo je i neke dobre stvari kao npr:

Kukavice umiru mnogo puta prije konačne smrti.

Ljudi će uvijek vjerovati u ono što žele.

Volim slavu više nego što se plašim smrti.

Nikada nije ni bilo kao što je bilo.

Bolje je umrijeti nenadano, nego strepjeti od smrti čitav život.