Popis stvari koje nam nisu po volji zasigurno je velik. Bilo da se radi o ljubavnim odnosima, poslu, kolegama, odnosima u obitelji, zahtjevima koji čekaju svoje rješenje, prilikama koje se ne događaju, događajima koji se odvijaju drugačije nego što smo zamislili, ljudima koji se ne ponašaju onako kako mi mislimo da trebaju itd..

Nekada idemo u dobrom pravcu, ali sve ide puno sporije nego što želimo pa nas to frustrira, nekada se stvari prebrzo odviju pa nas to iznenađuje i ne snalazimo se najbolje, a nekada sve ide u skroz drugom pravcu od onoga što bi željeli i tu više ništa nema smisla. U svakom slučaju stalno je nešto, a mi jedva čekamo da se sve napokon posloži i bude kako treba.

Moja prevelika očekivanja i nestrpljivost većinom su me dovodila do frustracije i razočaranosti. Često bih znala čekati da okolnosti koje su trenutno aktualne prođu pa da onda bude bolje, zanimljivije i više meni po volji. U toj cijeloj priči toliko se iscrpim da više ne vidim ništa dobro oko sebe i samo jurim kroz život tražeći nešto bolje. Čak i kad se riješim nekih osoba od kojih mi se dizala kosa na glavi, pojave se neke nove takvog tipa.  Neopisivo želim da sve bude kako treba i da se napokon sve stvari koje ne valjaju riješe, a što ja više želim to je sve gore.

Također, postoje i situacije koje su se dogodile u prošlosti. Nad njima pogotovo nemam više nikakav utjecaj niti moć da ih mijenjam. Takve su kakve jesu koliko god bih željela da je drugačije. Naravno da sada iz ove perspektive vidim skroz drugu sliku, ali od toga nemam nikakve koristi jer ne mogu vratiti vrijeme.

Čak i kada razumno uvidimo što nas je dovelo do nekih nepovoljnih situacija u kojima se nalazimo sada, hirovito mijenjanje od sutra i pokušavanje na silu nešto popraviti je uzaludno.

A što onda nije uzaludno?

Rješenje je jednostavno.

Zaokupi se trenutno raspoloživim resursima.

Kakve god da su okolnosti jedina osoba koja uvijek ostaje u mom životu sam ja. I to je uz smrt još jedna sigurna istina. Koliko puta sam ostala bez neke osobe, bez neke prilike koju sam htjela, bez rješenja za nešto, ali nikad nisam zbog toga prestala disati niti propala. Sve je samo išlo dalje. Dok god imam sebe uvijek se mogu nečim zaokupiti.

Dakle, dok god smo živi imamo izbor. Izbor na što se fokusirati. I to nisu neke grandiozne, nedostižne stvari nego dostupne i svakodnevne. Većinom stvari uzimamo zdravo za gotovo pa onda mislimo kako nemamo izbora, ali uvijek imamo.

Preživjet ćete sve. Preživjeli ste i dosada koliko god da ste nekada lupali glavom o zid što ne ide kako vi želite. Čekanje da okolnosti postanu bolje je samo gubljenje vremena. Pogledajte oko sebe danas. Što vam je danas na raspolaganju?