Ne znam sjećate li se svojih prvih zarađenih novaca?
Ja da. Bila sam 1.srednje, a tata je u tom periodu vodio jedan restoran.
Često bi kod kuće onako navečer za vrijeme jela ili onako usputno s mamom
komentirao učenike koji bi dolazili u restoran na praksu prati suđe ili raditi
slične pomoćne poslove. I tako sam ja to slušala jedno vrijeme dok nisam došla
na ideju da bih i ja mogla nešto raditi tamo. Tada sam počela izlaziti i naravno
trebalo mi je još nove odjeće za izlaske i znam da mi je tada Kate Moss parfem bio na listi želja.
Ne znam postoji li on više uopće. U svakom slučaju trebalo mi je svega kao i danas…

Cijelu tu priču i zamisao oko posla ispričala sam svojoj frendici/susjedi s kojom sam išla
u školu svaki dan. Razmišljala sam da bi bilo dobro kada bih imala neko društvo pa sam na kraju
i nju pitala jel možda zainteresirana da mi se pridruži subotom popodne u poslu. Pristala je…
Sve sam to za koji dan ispričala tati i pitala ga imamo li neke šanse da nam sredi neki posao.
Iiii sredio nam je poliranje čaša i pribora za jelo u restoranu i još neke pomoćne poslove pomoćnih poslova. Ali nama je bilo sve super.
U glavi su nam samo bili ti novci i kako ćemo ih potrošiti.
Bile smo toliko uzbuđene i stalno smo mljele o tome kao da se spremao skupa na more u to doba.
Kao da je u pitanju ne znam kakva zarada…

Ubrzo je došao naš prvi radni vikend. Do radnog mjesta smo išle pješke nekih malo više od pola sata.
Koliko se sjećam bile smo baš opuštene i veselile se najviše kraju radnog vremena, ali ništa nam nije bilo teško.  Kada smo stigle ispred sebe smo imale hrpetine čaša i posuđa za poliranje. I tako sva sreća da sam imala društvo moram reći…Kada smo to završile muvale smo se po sali koja se pripremala za svatove. Nakon što bi prenijele neke stolce s jednog mjesta na drugo ili obavile neku takvu sličnu aktivnost bilo je bitno samo da budemo tamo. Šef sale nam daje novce i kaže: “Evo cure vi sad tu još kao radite, malo okolo gledajte, muvajte se itd…” #balkanmood. I taj zadnji zadatak smo jako uspješno obavile, a  onda sretne i zadovoljne išle kući.

 

Zaredalo se dosta naših radnih subota. Moram reći da je moja frendica bila puno ambicioznija od mene u pogledu posla. Unaprijed nam je i planirala koje vikende bi mogle raditi, koliko ćemo zaraditi, što bi si mogle kupiti… A da stvar bude bolja ona je još i štedila za razliku od mene pa je imala u vidu i za što štedi i vrlo ozbiljne planove…Meni je nekako više bilo stalo do druženja, da se negdje ide i nešto događa…

Već u ponedjeljak jedna od glavnih tema bi bila naša nadolazeća radna subota. Čak i ON pada u drugi plan kad je u pitanju tvoja zarada i tvoj cilj koji želiš ostvariti, a cijeli tjedan nekako prolazi s lakoćom I smislom. Bilo je divno dok je trajalo, a kako je završilo iskreno nemam pojma. Samo znam da nemamo loša sjećanja na svoj prvi posao u životu….

Memories….:D

….za drugi zajednički posao baš i nemamo ovako dobar chat, ali o tome nekom drugom prilikom ili možda nikada…Ma bolje nikada…

Uživajte u poslu i svojim potencijalima. Gradite ih i igrajte se s njima kad god imate priliku.