Vizija koju sam stvorila gledajući glupe američke filmove se na neki način ostvarila kad su u pitanju cimerice. Naravno bilo je tu svega i svačega. Realnost je ipak nešto sasvim drugo, ali sad kad vratim film ponovila bih sve opet. Imala sam ih ukupno pet. Dvije nisu baš vrijedne spomena (ujedno su bile prva i zadnja). Jako smo kratko živjele tako da imam samo po jednu stvar koja me podsjeća na njih. S prvom sam obavila jedan odličan shopping, a nakon toga se zatvoraila kao školjka u svoju sobu i izbjegavala svaki kontakt samnom. Pomislila sam da se nešto dogodila pa sam kontaktirala gazdaricu i pitala ju zna li nešto o tome, no ona se na sve to samo nasmijala. Rekla mi je kako curu već jako dugo zna i da mogu biti sretna ako mi je poklonila malo svoga vremena jer inače uglavnom boravi u svojoj sobi. Zadnja cimerica je za doručak jela paštetu, ručak salamu i večeru hrenovke. Idući dan sve isto samo drugačiji redoslijed. I vrlo često mi se žalila da ju boli trbuh.

Za ove tri ipak imam nešto više za reći:

1

Jednog dana čekajući svoj red u menzi, preko cure s faksa (nakon nekih mjesec dana je misteriozno nestala) upoznala sam curu koja se iseljavala iz stana. Ja sam u to vrijeme baš tražila novi smještaj i eto našla se u pravo vrijeme na pravom mjestu. Nakon večere sam otišla pogledati stan i odlučila se useliti. Dobila sam za cimericu prekrasnu visoku plavušu koja mi je kvarila rejting kad bi izlazile van 😛 Poslije šoka od prve ona je bila pravo osvježenje.

Dnevno izdanje iz Inboxa

 

Noćno iz Vanille…

Izlazile smo, šetale po Marjanu, kafenisale…Uz nju sam počela kuhat kako spada sve osim palačinki koje mi je ona ooodlično pekla. Nakon prve godine prebacila se na faks u Mostar pa sam morala tražiti novu. Na rastanku je u zamrzivaču ostavila dinstani kupus sa slaninom što mi je jako dobro došlo s obzirom da je bio 6.mjesec. Odbrojavala sam dane do odlaska kući, ništa mi se nije dalo..ni kuhati ni ići u  menzu. S tim mi je ostala u još boljem sjećanju.

2.

Odakle početi? Od njenog najboljeg domaćeg kupinovca koji je rješavao najgore menstrualne tegobe. Upoznale smo se na hodniku prije nekog predavanja. Na 2. godini počele živjeti skupa… Dakle, zajedno smo studirale, živjele, izlazile, kuhale…itd.itd..itd..itd.

Baš kad se odlučimo otići nakon dugoo vremena na predavanje profesora nema i onda si prisiljen produžiti u Procaffe…

 

Preko dana kava, navečer Cosmopolitan

Cura s kojom bih se posvađala 6387294671233 puta u tjednu. Razlog svađa? A koji nije bio. Kad s nekim i jedeš i sereš… U tom periodu sam bila luda za zdravom prehranom i mislim da se žena najela prokulica, brokule, špinata i vitaminskih shakeova za cijeli svoj život. Obožavala sam osjećaj dok sjedim u sobi i gledam tv, a ona mi kuca na vrata. Znam da slijedi maraton analize muško ženskih odnosa do najsitnijih detalja. Seciranje svake poruke, pogleda..već me boli glava kad se sjetim. Izlazile smo uglavnom u Vanillu koja nam je bila 15 min od stana, a rastale se…hmm ne baš dobro. Nekoliko mjeseci nakon toga smo ipak izgladile stvari. Iako nas trenutno u Zagrebu dijele svega tri tramvajske stanice viđamo se jakooo rijetko, ali sve bitnije stvari saznaje među prvima. Kad pročitaš ovo javi se za kavu 😊

3.

Nakon svađa s drugom cimericom na zadnjoj godini htjela sam nekoga s kim neću imati apsolutno ništa osim razgovora o podjeli kućanskih poslova i plaćanja režija. Tako je i bilo. Preselila sam se u novi stan. Moja zadnja cimerica bila je nekih 8-9 godina starija od mene. Arhitektica, zauzeta od jutra do mraka i baš ono što sam tražila u tom trenutku. To mi je ujedno bila i zadnja godina u Splitu tako da sam ju provela prilično mirno što se tiče toga.

S obzirom da se nismo družile nemam ni fotku s njom….ali imam s njenim projektima u pozadini…

 

Uživajte sa svojim cimerima ili koga već imate u kući 🙂