…nalazi se rodni grad mojih roditelja. I moj drugi rodni grad. Iako u njemu nisam napravila svoje prve korake tu sam se prvi put zaljubila. I drugi put… i treći… i peti… Ubrzo se upoznala s votkom šumsko voće. Prijateljstvo nam nije dugo trajalo i kad smo se rastale mislim da je svim mojim frendicama bilo itekako drago. S tekilom sam se više družila, ali nakon nekoliko razbijenih čaša u jednoj večeri i tu je bilo najpametnije razići se. Grad u kojem sam saznala mnogo toga o sebi što nikada nisam znala. Grad koji brine o tebi više nego ćeš ti ikada brinuti i gdje je moguće biti u grupnjaku dok si još djevica.

Kao roditelj. Voliš ga i ne podnosiš istovremeno, ali ipak…više ga voliš.

Obožavam trenutak kada izlazim iz auta ili busa i zapuhne me miris Save. Da mi netko stavi povez preko očiju i dovede me tu bez da mi kaže po mirisu bih znala gdje se nalazim. Možda se to ipak osjeti rafinerija? Mooožda, ali bez obzira dišem punim plućima. I danas dok šetam gradom svaka ulica priča svoju priču. Sada njima prolaze neki novi klinci i stvaraju svoje priče. Kafići su možda promijenili imena, ali su i dalje na istim mjestima. Moja omiljena peciva su jednako slasna i uvijek me čekaju.

Slavonski Brod.

Do svoje 12. godine živjela sam u Zagrebu. Nakon toga tata je dobio bolji posao u Brodu. Kada sam čula da selimo bila sam preuzbuđena i presretna jer mi taj grad nikad nije bio nepoznanica. Gotovo svako ljeto provodila sam kod bake u Brodu (koja je pravila najbolji sataraš, ali tada ga još nisam jela) i prabake u Oriovcu (selo blizu Broda). Ja kao jako razigrano dijete koje je trčalo na sve strane tamo sam imala slobodu kakvu u Zagrebu nikad nisam u to vrijeme. Bez mame bilo mi je nemoguće otići na drugi kraj trgovine, a kamoli da bi me pustila samu u lunapark ili van na igralište što je u Brodu bilo sasvim normalno. Uskoro je i nama postalo normalno. Dobila sam dvije susjede koje su išle samnom u razred. S jednom sam pričala preko zidića u dvorištu, a drugoj gledala dalekozorom u kupaonicu. I pas je napokon postao član naše obitelji (koliko je samo suza u Zagrebu bilo proliveno zbog toga).

No, početak nije bio nimalo lagan i bajan. Naravno, kako to obično bude djeca su me odbacivala. U glazbenoj školi koju sam također pohađala cijeli način rada bio je drugačiji i nisam razumjela mnogo toga. Padala sam s Marsa gotovo svaki sat solfeggia…Ma to nije ništa. Najgore od svega što je dečko koji mi se sviđao bio zaljubljen u drugu curu :D… Tada mi je Zagreb baš nedostajao i jako sam se željela vratiti što naravno nije bilo moguće. Vrijeme je prolazilo, a ja sam digla ruke od svega i nisam se previše trudila ni uklapati među ekipu ni shvatiti zašto sam melodijski diktat napisala totalno krivo. Sredina drugog polugodišta je izgledala skroz drugačije. Spavanje kod frendica, planiranje rođendana, igranje u ulici, penjanje po drveću, a na kraju je i ispit u glazbenoj bio položen bez problema. Sve se nekako posložilo, ni sama ne znam kako. Bez mog prevelikog napora stvari su sjele, a meni je postajalo sve bolje i bolje.

I ovo je utjecalo da bude sve bolje, ali i na to da potrošim sve pare koje dobijem za Božić kupujući bonove za mob…

Uslijedile su predobre godine. Ostatak osnovne i srednja škola…puno dobrog, lošeg, zanimljivog. U svakom slučaju uživala sam. Ne znam jesu li mi bili bolji zimski ili ljetni praznici, petak poslije škole nakon jutarnje smjene ili subotnji izlasci. A onda još slavlja 1.maja u brodskom brdu, motorijade ili najobičnije chillanje na keju dok promatramo koliki je red na mostu za Bosnu. Preko ljeta na moru izdržim desetak dana i trčeći se vraćam u Brod, a onda svaki dan rolama na kupanje. Poloj, Migalovci, Selna….nebitno. Ista stvar i sa skijanjem zimi. Nije važno dođem li u 11h ujutro ili navečer. Odmah pičim van. Glad nakon puta rješava neka fast food pečenjarnica. Jedino se trebalo odlučiti u koju ćeš. To je već bilo teže 😊

Istaknuti brodski slikar Josip Majić nepogrešivo mi dočarava prizore Broda. Gledajući njegove slike imam osjećaj da se upravo nalazim na tom mjestu. Uživajte u grafikama i akvarelima Josipa Majića 🙂

Kavica na Korzu subotom

Kej…radnim danom

Splavarska ulica zimi…

Šibe

Korzo pod snijegom

Prvi siječanjski dani…

Ljubavne klupice ispred samostana…

…dio moje ulice

Uskoro sam kod kuće…

Ljetna žega…

 

Postoji još jedan Brod koji ima posebno mjesto u mom srcu, a to je Bosanski Brod. Upoznala sam ga jako rano kada sam s didom kupovala cd-ove po 4 KM. Također, shopping za prve izlaske obavljao se tamo. Pamučna haljina i kožni pojas…sve jasno. No, bilo je tu i dobrih kombinacija (za to doba). Ipak, ako kupuješ lak za nokte ili gaće ne možeš baš puno pogriješiti. Sve što ti je trebalo za odlično provedeno subotnje jutro je osobna, nešto para i dobro društvo.

 

Čekanje kavice nakon shoppinga i čevapa…

 

Male su šanse da dođem umrijeti u Slavonski Brod. Mislim da mi to moj nemirni karakter ipak neće dopustiti. No, uvijek ću s guštom doći nešto proslaviti i vidjeti sve svoje drage ljude, piti kavu u uličnoj birtiji, uživati i jednostavno samo upijati sunčeve zrake na keju gledajući u inozemstvo.