Dijete sam proljeća i kad bih morala birati ono mi je najdraže iako uživam u svakom godišnjem dobu. Sva imaju neke svoje specifične boje i mirise.. No, već kad smo kod boja jesen ih ipak ima najviše. Doba u kojem, nakon nemirnog ljeta punog hodanja i druženja introvertni dio mene dobije posebnu pažnju.

U jesen kao da mi se izoštre sva osjetila. Šetajući Ilicom u predvečernjim satima obožavam pomiješane mirise kestenja i jakih ženskih parfema. Izlozi puni odličnih kaputa i čizmi…u punoj cijeni. Mene grije moja tanka prijelazna bunda, a za cipele se lijepi polumokro lišće. Tramvaj mi pobjegne ispred nosa pa me natjera da ipak prošetam do kuće, a na putu se nekako uvijek nađe neki slučajni štand s fritulama (ne računa se kad hodaš i jedeš…:P).

Zagrebačka jesen na Majićev način

Dok čitam neku dobru knjigu na stolu je zeleni ili neki drugi čaj za detoksikaciju organizma od ljetnih koktela. A onda odeš u svoj mali grad pa s frendicom koju nisi vidjela mjesecima u 11 ujutro s kave završiš na pivu…

Vikend je baš bio po mojoj mjeri. Pravi jesenski. Okupan zlatnim suncem. U pauzama od kava samo tražim razlog da opet šmugnem van. Treba mi… krema za ruke, bilježnica ili bi jela krafne iz svoje pekare… Za kućanske poslove koje ću obaviti dobrovoljno sam se javila za čiščenje dvorišta i asistiranje tati u pravljenu rakije od dunja.

Neki dan me netko pitao kako preživljavam ovu trenutnu situaciju. Iskreno, čim pročitam vijesti odmah sve i zaboravim. Još pogotovo kad iz davno zaboravljene ladice izvučeš neke aktivnosti kojima se nisi bavio godinama. Tako da…situaciju preživljavam jako dobro.

Želim vam lijep tjedan, a ja se vraćam svom jesenskom filmu i čekam da opet postanem tetka (veeeliki pozdrav mami).