Definitivno nije tužnije ako si s pravom osobom (kako romantično). U mom slučaju je to bila moja cimerica/prijateljica. Kad dobiješ putovanje na nagradnom natječaju ideš i na kraj svijeta ako treba bez obzira što bi te troškovi puta stajali više nego sve što uključuje nagrada. Tada sam živjela u Splitu pa mi destinacija na koju smo išle i nije bila baš neki kraj svijeta. Vikend smo rezervirale početkom listopada. Nadale se toplom babljem ljetu, a dobile prvi pravi jesenski vikend.

Jednog petka rano ujutro uputile smo se malo južnije od Dubrovnika, točnije u Cavtat (nekih 20 km dalje od Dubrovnika). Večer prije smo bančile same u stanu do nekih 3 ujutro, a bus je polazio u 6:55. Slatke muke.

Osvanulo je predivno jutro koje me btw podsjetilo da je došlo vrijeme za pranje prozora, alii… taj vikend sam bila bukirana. Do autobusnog kolodvora smo imale nekih pola sata pješke. Na rivi nigdje nikoga. Nas dvije, naš veliki jeftini studentski kofer na kotačiće (koji je vjerojatno probudio cijeli grad) i galebovi.

Bus je bio poluprazan. Mjesto si naravno mogao birati i fino odspavati. Mi smo sjele zajedno i počele mljet ko da se nismo vidjele godinu dana, a ne kao da smo rješile ostatak kupinovca sinoć. Teme neke dubokoumne…vjerojatno nas je još i držalo.

Put je trajao oko 4h. U Dubrovniku smo lokalnim busom išle do Cavtata i napokon stigle u hotel Albatros.

Sunce nas je napustilo u Splitu

…ali nam je zato nešto drugo poželilo dobrodošlicu

I posljednje zrake sunca tog vikenda

Lijepi vanjski bazen…koji ćemo samo gledati

…očito smo zaboravile da postoji selfie

Nakon prvih dojmova, presvlačenja i fotkanja uslijedio je ručak, a onda unutarnji bazen i za kraj dana masaža na kojoj sam cijelo vrijeme razmišljala o večeri.  Kad smo se vratile u sobu ostalo su nam još neka dva sata do večere. Imale smo dovoljno vremena da se izanaliziramo na velikom ogledalu koje nismo imale u stanu, obučemo i uživamo u pogledu na terasi dok postajemo sve više i više gladne.

O hrani naravno ne moram ni pričati (sve je dobro kad ti ne moraš kuhat)…a nemam ni sliku.

S otvaranjem šampanjca smo se ipak uspjele suzdržat do navečer.

Noćno izdanje…

Završio je na sigurnom…

Iii…malo mi se prispalo…

Sljedećeg dana nakon ručka spremile smo se za šetnju gradom. Sva sreća da sam bila s frendicom jer s obzirom na vrijeme koje nas je snašlo, s frajerom vjerojatno nebi izlazila iz sobe (uz još koju bocu šampanjca)…a grad bi vidjela samo u prolazu od hotela do busa.

Uživajte u plavo – sivim nijansama našeg predivnog Jadrana

Nalakirani nokti su se sakrili u ljetne čizme…

Uskoro stižemo do centra… crkva, mala riva i nekoliko kafića, a u svakom od njih ili neki domaći momci ili stariji bračni parovi stranaca. Mi se opredjeljujmo za prvu opciju. Polako ispijamo kavu i promatramo kako počinje lagana kiša.

Cavtat je smješten na zapadnim obalama Konavala. Po meni je idealno mjesto za one koji se tijekom ljetnih mjeseci žele izolirati od gužve, a opet ostati na kopnu. U blizini Cavtata, ispod strmih litica konavoskih stijena nalazi se “Pasjača” jedna od najljepših hrvatskih plaža

Memory 🙂

Zadnju večer ostaci u hladnjaku bilu su počišćeni te je uslijedio sobni photoshooting. Fotke (i snimke) nisu za javnost, a vjerojatno nikom ni nebi bile zanimljive osim nas.

I prebrzo je došla nedjelja. Na povratku smo na kratko stale u posjet mom prijatelju koji je radio u Dubrovniku.

Pogled iz busa na (ništa manje sivi) Dubrovnik

Dobra stvar je što na povratku nije odjednom iskočilo sunce

Ja jedva čekam neko novo putovanje po mogućnosti reprizu Cavtata na nekoj drugoj destinaciji (ali prvo da se mi dogovorimo za kavu lako je za putovanje :P). Pozz, uživajte, štedite za putovanja, posjetite Cavtat ako budete u prilici i Pasjaču koju ja nisam.

Cheers