Na pitanje postoje li srodne duše nema jednog, a niti jednostavnog odgovora. Vjerojatno će svatko na temelju svog iskustva dati neki svoj odgovor….

Par koji je doživio dijamantni pir sa sigurnošću će tvrditi da postoje srodne duše.

Osoba koja je sretna u braku dugi niz godina vjerojatno će reći to isto, a onda će se naglo razvesti zbog nečega i promijeniti mišljenje.

Osoba koja iza sebe ima 3 propale veze i za svaku je mislila da je “to to” reći će da više ne vjeruje u srodne duše, a onda će se iznenada pojaviti 4. sreća i shvatit će zašto sve ovo prije nije funkcioniralo…i da srodne duše ipak postoje.

Osoba koju ljubav i obitelj nikad nisu zanimali odjednom pronađe svoju srodnu dušu s kojom osnuje obitelj i nakon rođenja djece shvati da to ipak nije njena srodna duša.

Osoba koja misli da je jedino dinamika njenog odnosa s partnerom definicija ljubavi također će reći da je pronašla svoju srodnu dušu.

Osoba koja se nedavno razvela, a ušla je u brak jer je bila u dugogodišnjoj vezi možda će reći da se napokon riješila omče oko vrata te da u životu puno bolje funkcionira bez partnera. Njoj srodna duša nije potrebna.

Jedna osoba rekla mi je da je ona sad već predugo u b(m)raku i da nema nazad…Što je tu je…

Mogli bismo nabrajati u nedogled, ali poanta je jasna…

Primjera je još puno i svi su točni…

I onda…

Što reći, koju posluhu porati?

Mislim da ne postoje srodne duše na romantizirani način koji je većinom svima u glavi kada se spomenu “srodne duše”. Više volim realniji pristup ovoj temi i promatranje pojma srodne duše kao partnerski odnos između dvoje kompatibilnih ljudi. Razmišljanje da na ovom svijetu  postoji samo jedna jedina osoba koja je stvorena za nas bajkovito je, ograničavajuće i pomalo zastrašujuće. Ako i jesmo u sretnoj vezi i pronašli smo osobu koja nam odgovara postoji još puno ljudi s kojima bi ostvarili kvalitetnu vezu. Čak bi mogli pronaći i osobu koja nam po nekim segmentima više odgovara od našeg partnera. Onda bi i na toj osobi našli mane koje neka treća osoba nebi imala itd…

Često ljudi prije braka sa sigurnošću tvrde da je “to to”, da su pronašli svoju srodnu dušu, objavljuju slike svog savršenog ljubavnog života na društvenim mrežama i onda se razvedu nakon nekog vremena. Koja je težina fraze onda “to je to” ako je došlo do prekida odnosa i što danas uopće znači da je nešto “to to”. Možda te riječi i nemaju neku težinu nego su kao i sve u životu, prolazne i ponavljajuće….

Ova tema baš je začarani krug, a ako previše zalutam u njega postanem pomalo razočarana i razdražljiva.

Zato sam se odlučila smjestiti u svjetliji dio tog kruga i reći da bez obzira na realnost i sve njezine nijanse, u meni još uvijek živi ona iskra koja ipak vjeruje u ljubav. Ne baš u bajkoviti koncept srodne duše, ali u susret, u onaj trenutak prepoznavanja, u osjećaj da si s nekim na pravom mjestu u pravo vrijeme. Možda srodne duše nisu unaprijed zapisane, ali sigurna sam da postoje ljudi s kojima se povežemo na poseban, neobjašnjiv način.

I dalje vjerujem u one male slučajnosti koje se kasnije čine kao sudbina.  Neke su nam ljubavi lekcije, neke prolazne stanice, a neke ostaju. I iako se trudim ostati realna, ne mogu, a da ne budem barem malo djetinjasta kada je ljubav u pitanju. Jer koliko god racionalizirali, ljubav nas uvijek iznenadi – i to je ono najljepše u njoj.