Malo sa zakašnjenjem, ali za dobre želje nikad nije kasno. Mjere popuštaju sitnim koracima (ne baš one koje bi većina htjela…jbg), ali ipak popuštaju. Možda to nekima i ne pada teško jer imaju opravdanje zašto im novogodišnje odluke mogu još malo pričekati. Jednom će se ipak otvoriti kafići, klubovi (znam koje bi ciljeve postavila da sam 2. srednje, a mjesecima je bio lockdown), teretane, plesne škole i onda više nema izgovora da nisi tip za vježbanje od doma. Sad još imate vremena odluke malo posložiti, urediti, a stignete ih još i donijeti…

Kaže se da ljudi u siječnju donose najviše odluka kojih se ne pridržavaju. Još pogotovo kad se nalaze u krizi kao što je ova misle kako je najbolje dignut ruke od svega što žele. Nekada si sami nametnu to uvjerenje, a nekada im to nameće okolina. Pogotovo mediji koji su najveći problem na našem prostoru. Situacija je uvijek nekakva i ne traje zauvijek. Najviše me veseli što sam u zadnje vrijeme od puno ljudi čula da su promijenili poslove ili započeli nešto svoje. Meni osobno su se neke stvari napokon posložile što se posla tiče i imam osjećaj da se nakon dugo vremena truda, koji mi se ponekad činio uzaludnim, ipak isplatilo. I sve se to dogodilo u toj grozno – dobroj godini. Moram reći za mene je više bila dobra.

Inače sam tip koji ne vjeruje tuđim iskustvima dok se sama u nešto ne uvjerim. Poslušam tuđa iskustva, ali znam da svatko ima neki svoj put, svoju priču, a i doživljaj nečega te da je nemoguće da se meni dogodi identično. U mom slučaju se to pokazalo dobro i jedino ispravno. Sva sreća da sam tu snagu imala i za vrijeme faksa jer da nisam vjerojatno od straha nebi nikad izašla na ispit, a još u nepoznatom gradu možda ni iz stana.

Podijelit ću primjere iz svog života koji vam barem malo mogu promijeniti pogled na neke stvari vezane za traženje posla, pisanje molbi i situacije u kojima se nađemo dok traje taj cijeli proces.

Situacija br.1

Za vrijeme rada u jednom odvjetničkom uredu imala sam pristup mailu na koji su dolazile molbe za trenutno raspisane natječaje. Tražila se zamjena za kolegu i stiglo je svega nekoliko molbi. Jedna mi je baš ostala u sjećanju iako je bilo duuuuugačka s guštom sam ju pročitala i umirala od smijeha. Naime, dečko nije pisao u posebnom dokumentu nego je sve napisao u mailu. Objasnio je kako ga izrabljuju na poslu, kakvo je stanje u državi, što ga smeta, što bi mijenjao itd… Čak mislim da CV nije ni priložio. Ovo je samo jedan primjer. Mogu mislit koliko ovakvih dođe na ostale natječaje.

Situacija br. 2   

Frendica me nedavno tražila da joj pomognem oko pisanja otvorene molbe i pošaljem nekoliko primjeraka da otprilike vidi. Kad sam ju pitala ima li nešto novo s tim rekla mi je da je poslala čak jednu molbu na koju nije dobila odgovor…. Welcome to Croatia za početak, a onda stvari stoje tako da pošalješ 30 molbi… Otvorenih i neotvorenih. Na 15 ne dobiješ nikakav odgovor…10 ti se zahvaljuju i završiš u njihovoj arhivi, na 3 dobiješ poziv na testiranja nakon kojeg ti se više nitko ne javi, a na 2 pozive za razgovor. Onda nađeš neki posao sa strane. A zatim se nakon mjesec dana otvori neka mogućnost koja ti nije bila ni u peti. Ili te pozovu na razgovor za posao koji si se prijavio prije otprilike 3 mjeseca (možda i godinu dana) pa se onda još pitaš kad sam se ja prijavio za to? Ili te možda kontaktiraju ovi kod kojih si bio na testiranju s pričom da se nisu mogli javiti ranije jer su se preselili na drugu lokaciju…Mogućnosti su beskonačne…

Situacija br. 3

Nešto slično kao i situacija iznad. U pitanju je druga frendica. Nema posao mjesecima čak i godinama, ali se ne želi javljati na oglase jer kako je moguće da će baš nju zvati ili odabrati. Onda se ipak na nečiji nagovor odlučila prijaviti na nekoliko njih i u vrlo kratkom periodu je našla posao. Uvijek se smatrala jako pametnom, a sad bar ima neke koristi od toga…

Situacija br.4

Moram se vratiti na ono nemoj slušati druge – da nemoj. Izgovori tipa…sad su božični domjenci, godišnji odmori, uskršnji praznici pa nitko neće održavati razgovore za posao su čista glupost. Moja frendica je dobila posao sredinom prosinca, a ja sredinom srpnja. Jednostavno sam znala da sam uložila puno truda u traženje posla, dala sve od sebe, bila uporna. I nije mi bilo bitno koje je vrijeme vjerovala sam da će sve sjesti na svoje mjesto. Dok su oko mene pričali: “Ljeto je, nema šanse da dobiješ posao”, ja sam ga našla. To je firma u kojoj i danas radim gdje mi se apsolutno sve posložilo nakon godina nedovoljno plaćenih poslova, loših kolega, uvjeta i svih ostalih nepovoljnih okolnosti koje vas mogu snaći na poslu. No, ipak sva ta loša iskustva dovodila su me stepenicu više prema onome što vrijedi tako da sve to u konačnici ima smisla.

*Također je jako bitno ni slučajno ne slušati one koji vam nameću da morate 24/7 biti turbo zabrinuti zbog toga što trenutno nemate posao. Inače im je jako stalo do vas, a kako biste pokazali da je i vama stalo važno je biti u konstantnom stanju napetosti dok vam mozak vrti “Što ako?” i “Kako ćeš ako će bit ovako ili onako?”….Nikako se nemojte opuštati i pokazati da se možete zabavljati dok tražite posao.

Situacija br.5

I tu dolazim do zadnje situacije koja ima neke poveznice s zadnjom situacijom. Kao što sam navela sada je za poslu sve dobro, ali prije toga radila sam naaaaaaajgoriii mogući posao na svijetu, koji je bio privremen, ali bi svejedno trajao nekoliko mjeseci. Mislim da mi to sigurno spada u top 5 najlošijih životnih iskustava. Meni se svaki dan činio kao stoljeće, dani su prolazili sporo i bilo je sve gore. Jedina dobra stvar koja se dogodila je poziv na razgovor za posao koji i danas radim. Tada se nisam nalazila u Zagrebu nego na moru, a imala sam tu sreću da je pored mene bio netko pametniji u tim trenucima i mogao razmišljati malo bistrije nego ja. Savjetovao mi je da svakako uzmem slobodan dan i dođem u Zagreb na razgovor, a ne da tražim razgovor preko Skypea kako sam ja htjela i zamislila. Mislim da je to jedina stvar u kojoj sam poslušala tu osobu. Jedna, ali jako vrijedna.

Ali to još nije sve! Ima tu svakakvih priča, baš mi je kroz glavu sad prošla jedna situacija, ali o tome možda nekom drugom prilikom. Ako se slučajno nalazite u razdoblju da čekate odgovore na molbe ili tražite posao pročitajte moj članak o volontiranju koji se također nalazi u rubrici “Posao”. Možda ipak želite skrenuti misli s teme posla pa vam u tom slučaju preporučam rubriku “Moje priče”. A u slučaju da ne želite ništa od navedenog osvanuo je lijep dan i vi bar možete van…:DD