Prošlo je točno deset godina od vožnje u ovoj limuzini. Bio je petak i sjećam se svog veličanstvenog statusa na facebooku da upravo počinje slavlje koje će trajati 3 dana. Sva sreća nemam više taj profil pa mi ta senzacija ne dolazi kao uspomena svake godine. I bilo je lijepo. Onoliko koliko se sjećam…onoliko koliko se sjećam nakon kanadskog viskija prve večeri, tekile druge itd….itd…

Ove godine postava je bila ista, ali bez nekih članova. Oni su izašli na nekim stanicama prije ovog rođendana. Svejedno bilo nam je lijepo dok smo skupa putovali.  A nadam se da su dobro i članovi s kojima sam se vozikala davno u nekim drugim autima.

Deset godina punoljetnosti. Pa ne zvuči loše. Nekako mi se broj deset i ne čini toliko velik, ali ipak je. Puno toga se promijenilo i stvari su totalno drugačije nego što sam ih ja zamišljala i vidjela očima jedne 18-godišnjakinje. Mislim da se većina iluzija već porazbijala. Neke se još drže i nedaju, koliko god da se klimaju i samo što se ne sruše. Bilo je tu svega. Razočaranja, uspona i padova, ljubavnih brodoloma, odbijanja, neizvjesnosti i čekanja…Naravno i ugodnih iznenađenja, snalažljivog izvlačenja iz neugodnih situacija, više sreće nego pameti, upoznavanja pravih ljudi na pravom mjestu, dobrih kava koje završe u 5 ujutro i još toga…Ali sve totalno naopačke od moje zamišljene bajke.

Život mi baš ne otvara vrata s takvom lakoćom kao vozač limuzine i ne servira ispred mene najbolje piće. Ne smješta me u najudobniji separe i ne ispunjava svaku glazbenu želju. Ne daje mi taj luksuz da u svakom trenutku budem okružena dragim ljudima, a za neke bolove nema odgovarajući lijek da što prije prođu. Onda nekad malo hodaš polomljen, svakakav, nikakav i navikneš se. Ali nije sve tako sivo dok imaš svoje budale koje dođu s tobom popiti pivo (sve osim piva), a još ti je i rođendan.

Na kraju smo neočekivano ispale hule…kapice dvorskih luda nažalost nisam našla

Ove cure putuju samnom i dalje. Jedna večer s njima mi daje dovoljnu dozu snage za preživjeti sve one trenutke kada se osjećam usamljeno u nadolazećim mjesecima. Iako svakim danom upoznajem hrpu zanimljivih i različitih ljudi, one su ipak kao moj dom u koji se uvijek vraćam. Gdje god putuješ lijepo je, upoznaš novu kulturu, proširiš vidike, mijenjaš se na bolje, ali zna se gdje je najljepše…

Svaka od nas sada ide nekim svojim putem, a kada se nađemo nastane najbolji mogući koktel starih i novih priča. Moj rođendan smo proslavile onako baš tipično babsko-ženski. Uz priču i punoo smijeha. I dobru hranu kojoj se sada više veselim nego piću (mislim da i one isto :P).

Nakon nekih neočekivanih loših stvari koje ti se dogode slika života se poprilično izoštri. Puno toga nepotrebnog, lažnog i nevažnog padne u vodu i kada se toga riješiš dobiješ još dodatne energije, a ona traži da bude utrošena u kvalitetne stvari. Spoznaš prave vrijednosti, između ostalog i koliko ti puno znače tvoje budale<3

 

U svom filmu