Pred kraj jednog od mnogih kućnih plesnih partija, kad su se svi razbježali, a salsa je još uvijek prigušeno svirala u pozadini priupitala sam svog prijatelja (ujedno i domaćina skoro svakog partija) onako odjednom, ko grom iz vedra neba…Što bi ti rekao ovako, što je zapravo anksioznost?

On se onako karakteristično za njega počešao ispod brade i rekao : “Anksioznost je nusproizvod zapadnjačkog društva. Neka slika o nama samima u našoj glavi što bi mi zapravo trebali biti. ”

Još smo malo nastavili izmjenjivati misli, a onda me potjerao kući jer je već bilo kasno.

I ta njegova rečenica mi je ostala u glavi.

Mislim da je svima poznato to stezanje u prsima, nemir, bespomoćnost, strepnja…Strah,neizvjesnost…

Prvi puta sam osjetila anksioznost nakon završenog faksa. Stvari se nisu kretale u smjeru u kojem sam htjela, cilj i plan za koji sam dugo radila nije se ostvario, a ono što mi se i činilo da se odvilo u nekom zadovoljavajućem smjeru krenulo je nizbrdo…

Dogodilo se da više nemam nametnutih ciljeva koje sam imala kroz osnovnu, srednju, faks…Sada je sve bilo na meni. I plivala sam svakako kroz razne situacije u kojima sam se našla. Uspješno, neuspješno, uspješno na neuspješan način,pa sve ispočetka…

I godinu po godinu sam skidala, a još uvijek skidam slojeve očekivanja. Najviše svojih očekivanja od same sebe. Pa onda …

Sloj po sloj iluzija, sloj po sloj očekivanja okoline, sloj po sloj loših uspomena, trauma i eto anksioznost nestala 🙂 :DD

Dug je još put ispred mene, ali isplati se…

A onda uz sve to još i društvene mreže…I strah od propuštanja (o tome više u jednom od sljedećih postova)…

Sjećam se tog osjećaja kada sam prvi put napravila face i krenula ga proučavati, pa gledati lajkove, pa objave, komentare..Mislim da sam bila 1.srednje. Osjećaj je bio nekako gorak, težak i naporan…Sjećam se i tupog osjecaja nakon besciljanog skrolanja i gledanja u te umirujuće plave i bijele nijanse….

Mislim da svatko na svoj način danas osjeća anksioznost, a svijet u kojem živimo vrlo je izazovan, ubrzan, zasićen informacijama, proizvodima i savjetima kako preživjeti. Baš me nekada zanima kako su ljudi bili sretni prije nego što su postojali članci “Kako biti sretan”.

A kako se nositi s anksioznošću?

Jedan moj bivši je ovako rekao: “Nikako se ne nosim, trudim se da mi sutra bude bolje nego što je danas…”

I samo dišite.