Priča započinje jedne kasno kolovoške večeri prije nekih 15 godina. Tada su ljeta još bila paklenska, a moj status nekoliko narednih dana: home alone…

I u tim narednim danima dogodila se jedna večer koja mi je i dalje u TOP 5 najboljih u životu. Jedna od onih neplaniranih spontanih večeri,  a svi znamo kako završavaju takve. Jedini plan bio je da jedna cura iz mog razreda dolazi prespavati kod mene. Iako se nikada nismo intenzivno družile, kužile smo se i bile si dobre…Pamtim ju po zajedničkim trenucima na maturalcu i njenom spavanju kod mene koje je ujedno bilo i jedino, ali očito i dovoljno za kreirati uspomene…btw veliki pozdrav u Švedsku 🙂

Ne sjećam se točno kako se večer odvijala niti tko je sve bio prisutan, no u jednom trenutku ostale smo samo nas 3…Šveđanka, moja najbolja frendica (tadašnja i sadašnja), i ja…Sve je bilo tako nekako obično, a opet neobično….Iako se pola (maa …80%) toga ne sjećamo i dalje se slažemo da je u TOP 5 najboljih….Jednostavno… Večer je imala nešto….Nerazmišljanje o sutra možda, ali i još puno toga. Spontanost, neopterećenost, kućna atmosfera i domaći alkohol…

Svaka od nas bavila se nekom svojom zanimacijom i uglavnom bila sama sa sobom.

U tom peridu imala sam kričavo narančasti starinski telefon na okretanje u svojoj sobi. Ne znam uopće kako to čudo danas i nazvati, ali Google kaže telefon s brojčanikom koji se okreće..Veći dio večeri provela sam na telefonu razgovarajući sa svojim tadašnjim dečkom i u jednom trenutku sam rekla: “E znaš šta idemo ti i ja u provod kad budemo imali 30 godina.  Dogovoreno? Idemo pit skupa s 30…”30 godina zvučalo je miljama daleko tada….Ma to vrijeme nikada neće ni doći….

Moja najbolja frendica je u međuvremenu sjedila za mojim kompom, dopisivala se i bila DJ, a izmijenjivale su se, uz pokoju rijetku želju većinom dvije pjesme: Dino Merlin – Nedostaješ i Seka – Aspirin remix….

Šveđanka je spavala u drugoj sobi pa se budila pa je opet otišla spavati i tako u krug…

U jednom sam je trenutku srela prolazeći kroz hodnik i onako sa zanosom rekla nešto na što mi je ona odgovorila da sam dosadna, smrdim i previše pričam…Napustila nas je na neko vrijeme, a onda nam se opet priključila pred sam vrhunac večeri kad je snimila djelić atmosfere iz kupaonice, ali sva sreća ostao je zapisan samo u našem sjećanju. Snimka se s godinama izgubila zajedno s nekim starim polupanim mobom…

Kad smo se probudile išla sam nam kupiti nešto za jesti jer sam imala u kući samo čokoladne pahuljice….Izašla sam van iz kuće, a sunce je već pržilo mojom ulicom…Bio je ljetni radni dan i odvijala se uobičajena brodska svakodnevnica…

Vratila sam se napravila nam sendviče i u mojoj sobi smo ležerno jele i prepričavale noć….Ispričala sam im za dogovor sa svojim dečkom da idemo on i ja pit kad budemo imali 30g..Na to je Šveđanka u svom stilu rekla: “Pssss….s 30 godina nećete više ni znat jedno za drugo…” Opalile smo se glupo smijati i nastavile chilat…

A dalje se više ne mogu sjetiti što se točno odvijalo. Zadnje čega se sjećam su riječi moje najbolje frendice: “E ma savršeno je bilo…”

15 GODINA KASNIJE

Subota. Ista kuća. Pripremam se za slavlje svog 30-og rođendana..Oko nekih 15h izašla sam po nešto…Kupiti, obaviti ne znam točno…Prelazim cestu i vidim kako mi u susret dolazi moj tadašnji dečko….U međuvremenu smo prošli faze ne pričanja, zamjeranja, pomirdbi, zaboravili da postojimo, pa smo se opet sreli kasnije i zajedno pili kavu…

Stali smo i upustili se u razgovor…Pričali smo o poslovima, prijateljima, teretani, prehrani…I odjednom sjetim se našeg dogovora…I kažem mu za to…”Sjećaš se ti one večeri kad smo se mi dogovorili da idemo pit kad budemo imali 30?A ja još danas slavim rođendan. Zar je moguće ovo?…” Smijali smo se skupa i sjetili nekih ludorija od prije…Aliii…nije dobio poziv da dođe kod mene na proslavu rođendana iako se zaista poklopilo nešto što nitko nebi rekao da će se ostvariti…

Zašto? E pa krenuo je raditi odrasli mozak…Tamo će biti moj sadašnji dečko, što ako ovaj poludi kao ono jednom kad smo bili vani nakon našeg prekida, šta ako  nešto krene po zlu, možda to nije baš dobra ideja…Maa nene…Ipak ga neću zvati…Overthinkerica u meni je pobijedila…

Još smo se malo smijali, a onda je svatko otišao na svoju stranu….

Možemo još uvijek ispoštovati dogovor ako hoćemo, ali razmišljala sam koliko puta u životu bi puno toga napravili da nema mozga koji nas koči pa i savjest, moral u nekim stvarima….Naši principi, loša iskustva..Svega ima…Neki okviri su opravdani, neki nisu…Na nama je da odlučimo za sebe…Pomislim na svoj mindset te večeri prije 15 godina i gledam se sada…Što ostaviti iza sebe, a što uzeti sa sobom? Ne moram ni razmišljati previše. Život će to napraviti umjesto mene…