U iščekivanju finalne večeri ovogodišnjeg Eurosonga prisjetila sam se i preslušavala mnoge pjesme koje smo čuli prijašnjih godina. Mogu reći da sam se prilično zanijela te se pjesmu po pjesmu vratila i u 1974. kada je pobjedu odnijela ABBA. Waterlooo lalalla lalla…

Kao dijete sam obožavala gledati Eurosong. Svake godine sam pomno pratila i Doru i Eurosong. Analizirala, razmišljala, ljutila se kada moji favoriti nisu zauzeli dobre pozicije, a sve je to nekako naglo prestalo čini mi se odlaskom u srednju školu i okupacijom drugim “problemima”…

Zadnjih godina mogu reći da se moj interes za praćenje Eurosonga opet vratio, ali ni približno kao nekada. Ipak, volim poslušati i pogledati te nekoliko dana biti opčinjena nekim svojim favoritom, a onda sve pada u zaborav dok me opet ne pukne neka luda faza preslušavanja pjesama s Eurosonga…

Imam favorite iz različitih zemalja, ali nekako su mi uvijek bile najdraže Turska, Grčka, Srbija…. <3Balkan Beats<3,…Ukrajina i Švedska….

Razmišljala sam koje bi pjesme izdvojila kada bi me netko pitao da mu kažem svoje favorite odkad znam za sebe. I mislim da bih u ovom trenutku dala ovaj odgovor (ne nužno ovim redoslijedom):

  1. Ruslana, Wild dance, Ukrajina 2004.g
    Te godine u Hrvatskoj je pobjedu na Dori odnio Ivan Mikulić s pjesmom Daješ mi krila. Bila sam toliko ljuta što nije pobjedila Andrea Šušnjara s pjesmom Noah koja je osvojila 2.mjesto. Za vrijeme glasovanja jedna od izvođača bila je i Ruslana, predstavnica Ukrajine, koja je izvela svoju pobjedničku pjesmu Wild dance. Tog trenutka kada sam čula tu pjesmu u sebi sam pomislila: “Wow, ova pjesma pobjeđuje ove godine…”I bila sam u pravu…Ruslana je uvjerljivo odnijela pobjedu, a meni se pjesma toliko sviđala da sam ju tada snimila na kazetu nakon što su je proglasili pobjednicom. I danas ju obožavam pogotovo snimku nastupa s Eurosonga. Pjesma koja je bila potpuno drugačija od svega tada s etno elementima, energičnog scenskog nastupa i upečatljive kostimografije. Jedna od rijetkih tako energičnih pjesama na koju mi bez probleme zasuze oči…Od zanosa, energije, vatre koju prenosi. Mogu reći da zavidim onima koji su ovaj nastup imali priliku doživjeti i vidjeti uživo…
  2. Helena Paparizou, My number one, Grčka 2005.g
    To ljeto…..:) To ljeto sam svima išla na živce. Na svakom rođendanu se puštala 300 puta. Slušala se običnim danom, prije kupanja, poslije kupanja, prije izlaska, poslije. I mrzila sam one koji su odbijali pjevati samnom ili ju pustiti…Pjevam danju, pjevam noću rekla bih…Kada sam prestala? Ne znam točno? Još uvijek se raspametim kad čujem t t t t t t t …
  3. Marie N – I wanna, Latvia 2002.g
    Ovaj nastup mi je tako posebno drag. Kada ga danas gledam čini se naivan, priprost, uobičajen, bez scenskih efekata, bez specifičnog zvuka današnjih komercijalnih hitova.  Možda mi zato i je poseban. Koreografija tako obična, a zanimljiva i pjevačica koja kao da je došla onako usput ispričati neku priču i malo se zabaviti…Sjećam se da sam ovaj Eurosong gledala bolesna u krevetu. Zapravo, jedva sam ga gledala. Sva sreća da je Vesna Pisarović (s kojom sam btw bila jako zadovoljna :D)nastupala 6. po redu pa sam tada još i bila u nekakvom stanju za pratiti. I wanna sam već pratila u nekom polusnu. I onda nakon punoo godina naletim na tu pjesmu na You tubeu….Ova pjesma koliko mi se čini nije toliko poznata i prepoznata, ali evo ja sam ju odlučila uvrstiti u svoj mali popis…

 

Sretno Baby Lasagni, a kako se ono kaže on je za mene pobjednik kako god bilo večeras….