Sredinom veljače put me odveo u Bavarsku, točnije Tittmoning grad nedaleko od Salzburga gdje se preselila moja frendica s obitelji. Nakon prolaznih zdravstvenih nepogoda koje su me pogodile u prosincu ovaj odmak od svakodnevnice mi je jako dobro došao. Hladni, zimski, čisti njemački zrak , tjedan dana druženja s najboljom frendicom i upoznavanje novog kraja me baš napunilo novom i kreativnom energijom. A sada je vrijeme podijeliti utiske, lijepe trenutke, realne trenutke i sve što mi je okupiralo pažnju u tih tjedan dana. Na samom kraju nažalost izbila je i svađa, a kako je sve završilo saznat ćete ubrzo…

Na put sam krenula u subotu. U Zagrebu me ispratilo zubato zimsko sunce koje me pratilo kroz Sloveniju dok me u Austriji dočekao snijeg. Putovanje je bilo dosta udobno i bez većih poteškoća. Išla sam autom i brzo je prolazilo.

Stara škola, ali ulijeva neku sigurnost i želju za obnavljanjem znanja. Ima nešto posebno u tim starim priručnicima…

Nakon nekih 5h vožnje stižemo u Tittmoning na adresu našeg odredišta. Kada sam izašla iz auta da udahnem malo zraka na prozoru zgrade brzo uočavam svoju frendicu s malom bebom u naručju. A ne samo da sam ju uočila nego i čula koliko se zaderala na svog muža da izađe pred mene Ne mogu ni zamisliti kako je to zvučalo u stanu. U svakom slučaju ozbiljno je to shvatio jer je vrlo brzo sišao na parkiralište. U prizemlju zgrade nalazio se nekakav pub dosta pristojan i miran iz kojeg se prigušeno čula glazba, neka domaća koliko sam uspjela čuti.

Glavni trg…

Ulazak u stan popratio je miris finog ručka koji je bio baš po mojoj mjeri. Zdrava riža s povrćem i pohano meso. Onda sam kao po svojem dobrom starom običaju pojela i znak pažnje koji sam donijela. Bajadere. Nisam ih pojela sve sama. Njezin stariji sin mi je pomogao, a kasnije ga je tijekom noći vjerojatno od toga jako bolio trbuh. Bilo mi je baš neugodno. Nisam ni jedan kad kod nje i već sam ju iznervirala…:P

Kasnije tu večer došli su nam u posjetu njihovi prijatelji, par iz Beograda, koje su upoznali tu i živjeli su nekoliko ulica dalje. Bilo mi je drago upoznati neka nova lica. Smijali smo se, pričali, upoznavali do nezz točno kada.

A onda me idućeg jutra dočekalo nešto što već jako dugo nije. Doručak u krevet…

“Izvol’te mace”…. Dosta obilan doručak. Nije baš najzdraviji izbor, ali znam da je od srca i baš me razveselilo. Pogotovo ove dvije kinderice.

Idućih dana baš sam se lijepo odmarala. Igrala sam se s djecom, šetala, odlazila u Rossmann (nešto slično kao dm) u kupovinu kozmetičkih proizvoda.  Rekli su mi da sam zaluđena shoppingom kao da sam došla u Ameriku, a ne u Tittmoning. Opskrbila sam se svime čak sam kupila i neka sredstva za čišćenje da ih usporedim jesu li bolja od naših…:D 😀 Ono što me definitivno oduševilo je ovaj odličan kolagen…

Nisam ga viđala u Hrvatskoj. Ono što me uz sastav također privuklo je njegovo praktično pakiranje. U tekućem je obliku u malim vrećicama prikladnim za nošenje na putovanje ili u torbi. Okus je odličan, a i rezultati koje sam postigla njegovom konzumacijom. Kosa je gusta i brže raste, a akne s kojima imam problema po licu i prsištu su se znatno prorijedile. Rezultate kože vidjela sam nakon neka 3 mjeseca redovnog korištenja.

Njen muž je dosta kuhao.  Bolonjez, piletina, junetina, burgeri….I trpao mi je u tanjur koliko god je mogao. Onaj tost doručak je bio samo uvertira u ono što tek dolazi. Ja sam bila jako dobro raspoložena u odličnom psihofizičkom stanju i uopće mi se nije puno jelo iako je sve bilo jako fino. Jedan dan mi je rekao da jedem kao golub i postavio uvjet da meso iz burgera (koji je bio naravno ogroman) moram pojesti.

Zapisi iz šetnje

Prvo koga smo sreli…

Zatim tri guske koje idu jedna za drugom…i kokoš koja ih gleda

Straža na ulazu u Burg Tittmoning

Nečija sjena…

Pogled u daljinu…

Idemo nazad

Idućih dana posjetila sam dva kafića u tom malom gradiću. Prvi mi baš nije najbolje legao. Nemam niti jednu sliku. Privukao me izvana zbog kolača koje sam vidjela unutra, ali na kraju sam naručila samo kavu koja mi također nije legla jer nisam znala što je tamo dobra kava i što je najbolje naručiti. Konobarici pak nije leglo što pričam engleski. Nitko nikad zadovoljan u potpunosti…

I nekako sam ja naručila tu kavu, a stigla mi je velika bijela šalica iz kompleta kakvog smo i mi kod kuće imali prije sto godina umazana ostacima kave s vanjske strane. Unutra neka turska kava, jako loša, ali sam ju ipak popila do pola. Uspjela sam uloviti stol do prozora tj. separe jako crvene boje. Interijer je bio prosječan. Prevladavale su tamne i teške boje. Promatrala sam ljude koji su sjedili, pričali te uzbuđeno i prisutno prepričavali neke svoje priče. Činilo mi se kao da su na tom mjestu već odavno domaći i nimalo im nije smetao interijer. Upijala sam njihovu dobru vibru i promatrala što se događa vani. Nije se ništa posebno događalo. Bio je predivan dan i većinom su svi bili dobro raspoloženi, sretni i zadovoljni.

Sutradan sam posjetila drugi kafić koji je bio daleko bolji. Interijer predivan, konobar puno pristupačniji, a ja malo pametnija nego što sam bila jučer jer sam pitala koju kavu naručiti u kafiću. I naručila sam veliki macchiato.

Tonovi narančaste i bijele su mi ipak draži od crvenih i tamnih boja….

Toliko mi se svidio taj kafić da sam idući dan opet izabrala njega bez obzira što mi je bio zadnji dan. Čak sam htjela malo pričati njemački pa sam umjesto da dobijem račun koji sam zatražila i platim dobila još jedan veliki macchiato, ali nisam odbila.

I dan po dan došao je predzadnji dan mog boravka u Tittmoningu. Nisam još znala kako ću nazad, bla bla carom ili autobusom. Moja frendica mi je pokušavala rješiti bla bla car, ali bezuspješno. Ona je bila totalna flegma za razliku od mene koja bi sve htjela odmah znati i rješiti. U jednom trenutku je eksaliralo i svi smo se međusobno posvađali svatko zbog nekih svojih razloga i frustracija. Na kraju smo se ipak pomirili i dali su mi paket kinder buena za put nazad…haaaahahhaaa. Bla bla je otpao pa smo našli Flixbus koji je polazio sutradan iz Salzburga.

Na dan povratka do Salzburga su me vozili cura i dečko iz Broda koje sam poznavala površno. Bili su jako prijateljski raspoloženi, smiješni i došli su mi kao šlag na tortu cijelog ovog tripa. Još smo na stanici čekali bus jer je kasnio pa smo nastavili s dobrom spikom, a za idući moj dolazak dogovorili neki zajednički shopping ako me domaćica pusti…

U Flixbusu sjedila sam na prvom sjedalu odmah kraj vozača, a mislim da su govorili bugarski. Ipak smo se uspjeli malo sporazumjeti i popričati dok smo prolazili predivnim krajolicima Austrije i Slovenije. Iako smo kasnili stigli smo brže od očekivanoga…Na samom kraju kad sam uzimala prtljagu vozač me pozdravio: “Ćao Anjeta”….koliko mi se čini ipak se baš nismo uspjeli dobro sporazumjeti.

Hvala mojim domaćinima na svemu. Bio mi je ovo predivan, opuštajući bijeg od stvarnosti uz obilje finih slatkiša i dobrog društva.

A sad tschüss….