Taj petak uputile smo se na naš mali zajednički vikend nakon 3 godine dogovaranja i vrpanja po kalendaru. Moja frendica i ja koju poznajem doslovno iz pješčanika, vrtića…A onda je uslijedio život, selidbe, novi ljudi….

Ali ipak ono što nam je suđeno pronaći će nas. Jednog davnog popodneva ubijala sam dosadu na ljetnim praznicima sjedeći za kompom i upisala njeno ime i prezime u facebook tražilicu. Iii vratila mi se moja bomba pozitivne energije. Nekada se pitam odakle joj toliko energije… Struja života uvijek mi ju donese u nekim zanimljivim životnim okolnostima. Kad sam sama i razočarana u sve odjednom evo njene poruke ili na početku nekih novih životnih poglavlja koja tek treba istražiti.

Da se sada vratim na taj naš trip. U petak popodne uputile smo se za Sveti Martin na Muri. Ja sam toliko navalila da idemo tamo iako je ona htjela da idemo na more neki od sljedećih vikenda. Ja sam bila toliko uporna iz dva razloga. Prvo zato što bi se jedan od sljedećih vikenda dogodio vjerojatno tek nakon tri godine, a drugi razlog je što mi se taj Sveti Martin na Muri toliko svidio kada sam bila na jednom salsa festivalu prije koju godinu. Tako je sladak, pitom, priroda je prekrasna, ali nisam uspjela istražiti sve niti uživati u svemu što pruža tada jer sam bila toliko fokusirana na to da stignem na sve radionice na festivalu i samo napredujem, napredujem,napredujem i toliko se izbezumim od želje za napretkom da idućih pet dana nakon toga dolazim k sebi…Dakle, nikakvo opuštanje na bazenu nije došlo u obzir samo ručak, a sve ostalo je bilo rezervirano za prikupljanje znanja…:D:D:D……Ne preporučam ovakav stav nikome ofc…

Da se opet vratim na naš trip…ugl krenule smo iz Zagreba na putu još svratile u McDrive i vrlo brzo smo bile u našem apartmanu koji je bio udaljen svega tri minute od bazena. Prvo smo otišle u trgovinu da kupimo sve što nam treba za naredna dva dana, a nakon toga otvorile smo domaći limoncello. Popile smo vrlo malo…Ostatak večeri smo pričale, smijale se i komentirale zanimljiv proziran zid koji je dijelio kupaonicu i spavaću sobu.

Iduće jutro bilo je rezervirano za doručak, kavu i chill na terasi.

 

I za malo (puno) selfiranja

I pripreme za dan pred nama…

I nakon selfija, slikanja na terasi, slikanja u ogledalu, napokon smo bile spremne  da napustimo apartman. Mislim da nam je ipak isprobavanje raznih ideja za vezanje parea prije fotkanja oduzelo najviše vremena…

Spustile smo se niz mali brijeg prema hotelu i bazenima…Bilo je oko 12 sati i već je sve bilo puno, ali ipak naše ležaljke su nas čekale. Jedna na jednoj strani bazena, a druga na drugoj koje smo si smjestile na travnati dio u hladu. Namaljale smo se kremama i krenule u razgledavanje svega što se nudi. Pizzerija (to sam prvo primjetila), kokteli, tobogani… Mali bazen, veliki bazen, bazen za namakanje nogu, bazen s vodoskocima…što ćemo za početak?

I ne sjećam se koji smo prvo izabrale, ali uskoro je došlo vrijeme zaaa…

Malo osvježenje…

Osvježenje smo još jednom ponovile, a moram priznati da mi je dostrujali miris pizze  od restorana preko puta također bio jako primamljiv…Talijanska kuhinja uvijek mi je odličan izbor, no sinoć smo odlučile da ćemo ipak nas dvije biti u ulozi kuharica za današnji ručak. Ipak dobra stvar je što nas opet čeka talijanska kuhinja i to fini pureći bolonjez.

S bazena su nas potjerali vjetar i tamni oblaci koji su se odjednom stvorili, a i glad… Baš je bilo i vrijeme ručka, a naš će biti malo kasniji s obzirom na to da sve radimo same.

Stigle smo u apartman i izbjegle oluju koja je krenula nakon nekih pola sata…. Vani odjednom kiša, tuča, vjetar, a mi lagano sjeckamo luk…

Došlo je do male rasprave tijekom procesa kuhanja, ali nije dugo trajalo…Sve se nastavilo u opuštajućem i prijateljskom ritmu uz puno zagrljaja…Kad me uhvati imam toliko dragosti za dati, a onda još eventualni ustajali bijes i ljutnju u tijelu transformiram u dragost pa svoje najmilije grlim jače…Puno, puno jače…;D

Oluja se polako smirivala, a naš bolonjez privodio kraju…
Zaboravile smo parmezan. Onaj tko je baš gurman i ljubitelj bolonjeza zna što to znači…A falilo je i maslinovo ulje za dodati ga još mrvicu na dio tanjura gdje vire samo špagete….:P I zelena salata bi dobro došla….I čaša vina, imam još limoncella, al nije to to uz ovo… Kad kreneš misliti što sve fali niz se samo nastavlja zato shut up and drive…

U međuvremenu se počelo razvedravati. Vani je bilo mrvicu hladnije, ali nije smetalo našem planu da se ponovo spustimo do bazena.  Lijepo je kad se na putovanju možeš s nekim lijepo organizirati i sve dogovoriti bez požurivanja, moranja, stizanja  i ostalih iritantnih radnji..

Spustile smo se do bazena, a za popodnevno kupanje jedina opcija bili su unutarnji bazeni jer vanjski više nisu radili…Uvalile smo se u one male okrugle bazenčiće i dugo se zadržale tamo tako da smo imale priliku upoznati i neke nove ljude. Par koji nam je dao prijedloge za nova vikend putovanja u ovome kraju i još neke obiteljske ljude s kojima smo onako neobavezno pričale..

Nakon toga malo smo se rasplivale u velikom bazenu i doplivale do vanjskog dijela koji je bio dio unutarnjeg…Već je pala noć, a ispred hotela svirao je neki bend. Glazba nije baš bila po mom guštu, ali mi je fokus s glazbe vrlo brzo maknuo susret s obiteljskih prijateljem koji je tamo također bio s frendom. Inače s njim se nisam vidjela nekih oko 20 godina, a u tih zadnjih mjesec dana ovoga ljeta vidjela sam ga triput. Na svadbi, na sahrani i u bazenu u Svetom Martinu na Muri. Svi smo se raspričali, a vani je već poprilično zahladilo. Večeri su svakako bile hladnije nego u Zagrebu, a sad nakon ovog nevremena htjela sam samo da me netko teleportira na udoban kauč u apartmanu….

Ali kao i u svemu u životu potrebno je prvo proći kroz neugodnost da bi postalo fino i ugodno…I tako korak po korak…Od izlaska iz toplog bazena do ulaska u apartman i čašice limoncella….

Slijede…Terasa. Chill. Laugh. Music.

Sljedeće jutro odlučile smo se da ipak nećemo ići na kupanje tu nego ćemo svratiti u Čakovec na povratku. U svakom slučaju nismo imale neki zacrtani plan. Pustile smo se da nas dan vodi…

Pričajući na terasi prvi dan upoznale smo žensku iz apartmana s kata niže koja je također visila na terasi..Izmijenjivale smo s njom neke trivijalne informacije. Vrijeme, koji su restorani u blizini dobri, kako je bilo na bazenima…Od jučerašnjeg ručka ostalo nam je još bolonjeza pa smo joj odlučile ponuditi ostatak jer nam je bilo žao to baciti, a za doručak nas baš nije privlačilo….

Pristala je i pozvala nas da dođemo kod nje na kavu u apartman…Ona i njen dečko bili su isto kao i nas dvije na kratkom odmaku od svakodnevnice…

Uslijedila je prvo kava..pa druga i onda sve ostalo što slijedi na Balkanu…Ispričali su nam svoju neobičnu ljubavnu priču, komplikacije kroz koje su prošli, puno smo toga protresli…Svi smo bili jako dobro raspoloženi i činilo mi se kao da smo jedni drugima baš osvježenje. Nekada ti stranci koje sretneš daju odgovore na sva tvoja pitanja i dvojbe…Kao da ti se kroz njihovu priču rasvijetli neki dio koji treba da ti stvari postanu jasnije.

Za danas smo odlučile posjetiti neki restoran u okolici pa su nam predložili Klet Sveti Martin na Muri te nam se i pridružili.

Dok čekamo platu…

Ne znam točno ime plate koju smo naručili, ali opravdala je sve dobre komentare i preporuke koje smo dobili. Fini mlinci, povrće i meso uz salatu…Sve je bilo jako ukusno i odavalo je okus međimurskog kraja, a uz sve to posebnom ugođaju doprinosio je predivan ambijent oko nas. Uživali smo, a nakon ručka uživanje se nastavilo i dalje….

Bilo je tu toliko prostora za uživanje

Ubrzo je kraj mene sjela i ženska koju smo upoznale, a nedugo zatim približile su nam se i patke. Došle su nam toliko blizu da sam jednu htjela uhvatiti. Rekla mi je kako je ona nekada obožavala hvatati patke samo da si dokaže kako ona to može…Počela mi je objašnjavati po čemu prepoznati koja je patka najpogodnija za ulov i na koji način to efikasno napraviti…I baš sam imala želju samo ju zaskočiti i uloviti. Proradilo je u meni nešto zaigrano, vrckavo i dječje u tim trenucima, ali ipak nisam…Odjednom su samo otišle. I sad mi je baš žao što nisam…Tko zna kako bi to završilo…Kupanjem možda? Bez obzira što se nisam okupala loveći patku odlučile smo se u jednom trenutku samo baciti u vodu onako bezbrižno u robi. Plivale smo i pjevale na sav glas….Nažalost nitko nam se više nije odlučio pridružiti…

Nakon kupanja uslijedile su prvo slasna gibanica koja me dočekala na stolu, a zatim šetnja i razgledavanje imanja.

 

De šutiteee guskače…

Dan koji je zaista ispao neočekivano i predobro polako je prolazio. Pozdravili smo se s curom i dečkom i svatko je nastavio svojim putem. Oni su ostali još koji dan u Svetom Martinu, a mi smo se uputile prema Zagrebu i novoj radnoj svakodnevnici. Kasnije ih više nisam čula, ali vjerujem da su dobro jer sada znaju uživati nakon hrpetine propusta i padova koji su ih snašli. Bilo mi je toliko drago upoznati takve ljude i iz njihovih životnih priča čuti toliko toga. Nažalost, naučim tek na svojoj koži….

The show must go on…Dolazak u Zagreb u večernjim satima nakon ugodne vožnje. Slijedi vrijeme za lagano raspremanje uz zvuk tv-a u pozadini, ulazak u kadu i brzinsko mijenjanje mirisa bare sa sebe za miris prefinog kokosa…