Neobavezno skrolajući slučajno sam naletila na reel jednog od kandidata Superstara koji osim što me nasmijao jer kandidat je bio sve samo ne za taj show, također je probudio interes u meni za vidjeti što Superstar još nudi. Nakon što sam pregledala Instagram i Tik tok odlučila sam jednu subotnju večer nakon dugo vremena provesti ispred tv-a gledajući glazbeni show.

Vani je bilo hladno, mrljavo i idealno za ostati kod kuće, uroniti u kauč i grickati nešto iz jutarnjeg šopinga. Iako teško mi je bilo zavaliti se jer sam pomno gledala s dlanom naslonjenim na bradu i proživljavala svaku izvedbu i komentare žirija. I zaista mogu reći da ima “odvratno talentiranih” ljudi….kako bi jedan od članova žirija rekao…Od vokala, emocije, energije, karizme zaista je bilo dobrih paketa.

S druge strane svatko tko se bavi nekom vrstom umjetnosti mogao bi slušajući komenatre izvući dosta korisnih stvari primjenjivih u njegovom području.

I krenuo show, gledam ja i pratim i došao red na jednu žensku. Čini se da je sve na mjestu, sve perfect.  Stav, vokal, samopouzdanje. Lijepa, pametna, talentirana, ALI….beskrajno dosadna. Pjevanje na mjestu, odlično, nastup isto dobar, ali ništa ne budi u meni. Previše truda, previše čvrstoće i samopouzdanja na jedan bezličan način. Sugestivnost nula bodova. Ok, izazvala je jedino neku vrstu iritacije i želje da se makne 😀

Komentari na njen nastup slični su mom mišljenju i dojmu. Nisam profesionalac da mogu komentirati temeljito i dublje, ali ono što me zapravo potaknulo na razmišljanje je zašto toliko pokušavamo biti savršeni i bez greške kad je roba s greškom puno sočnija. Koliko je ranjivost puno čvršća, jača i zanimljivija. Svi ti ljudi s teškim pričama, tekstovima, priznanjima o teškoćama s kojima se bore, bez isforsiranog samopouzdanja toliko više daju i ostavljaju daleko bolji dojam.

Dakle, prestanite težiti savršenstvu dosadno je.

I tako ja neki dan nešto radim, pogriješim nešto, nešto ne napravim kako treba (perfect) i ne ispadnem si dovoljno dobra. I kreće propitkivanje i analiza… I ubrzo zaboravim na svoj zaključak i neku pouku koju sam izvukla gledajući show. Moram se češće toga sjetiti i pročitati ovo. I meni će ući u krv jednog dana….možda 😀