Bilo je proljeće i nalazila sam se s jednim likom.  Izašli smo nekoliko puta i kad god bi me za vrijeme izlaska pitao:”Gdje ćemo sad” odgovor nikad nije bio vozi me kući. Znate one dejtove kad sjednete u park po danu pa padne mrak, a vi još sjedite. Top! “Sve mi se sviđa…kako gledaš kako dišeš kako pričaš”…pjevam si ja te stihove u glavi. Inače lik je jako načitan, pametan, zanimljiv, ima sto hobija, razvija vještine sto na sat, čisti, pere veš,kuha( ne smiješ biti u kuhinji kad on kuha ni slučajno) ma sve radi. Zgodan, atraktivan, čak i malo previše atraktivan za moj ukus, al dobro ajde ne škodi…Sviđao mi se i njegov naglasak…neću vam reći koji pa si vi zamišljajte što bi najbolje išlo uz sve nabrojano. S obzirom da je toliko načitan bez prestanka mi je prepričavao u svojoj verziji isčitane stranice knjiga. Imao je predivne ruke s kojima je sofisticirano gestikulirao dok se razbacivao bogatim vokabularom. Kad smo završili s knjigama prešli smo na njegove sportske aktivnosti. Jednim dijelom samozatajni boem, a drugim disciplinirani sportaš. Dobitna kombinacija za Anku Gavran. Dopuštene su varijacije.

Nisam baš tip koji priča bez prestanka i mora voditi glavnu riječ, ali bilo je trenutaka njegove dubioze kad sam poželjela i ja napokon nešto ispričati. I jesam ajde, jesam i više od jednom…

I tako smo se smijali, pričali, komentirali sve i svašta, bilo je stvarno puno obrađenih tema. Koliko se sjećam (a baš se i ne sjećam sad više) na zadnjem dejtu smo se rastali u skroz pozitivnoj vibri uz koju poruku za laku noć prije spavanja te večeri.

A onda…

Uslijedili su dani, tjedni i mjeseci muka.

Pitala sam se što se događa, ali do odgovora nisam dolazila.

Znao je nekad pasti koji lajk na instagramu, ali rijetko…

A onda odjednom nakon nekoliko mjeseci počeli su prvo reakcije na storije…

Pa neki sitni komentar

Pa onda malo duži komentar

Pa cijela rečenica…

Pa rečenica i srčeko…pa onda kasnije dva itd…

Iskreno ja sam već bila i zaboravila na to sve iako ne mogu lagat…dugo me to mučilo i pitala sam se koji mu je k…

Onda jednog lijepog dana kad je napokon došlo do dopisivanja odlučila sam mu postaviti jedno pitanje koje je glasilo:

“ Reci mi iskreno, ne moraš se ustručavati ili izmišljati, ali zašto si se prestao javljati? Sve je bilo dobro, zajebavali smo se i baš sam se super provodila. Ne kužim što se dogodilo?”

Odgovor je bio sljedeći:

“Ne znam Anka. Imao sam nekih problema, a ja ne funkcioniram u drugim područjima života kad imam problem u jednom. A imao sam osjećaj da se ti ne želiš viđati samnom pa i zbog toga.”

U toku dopisivanja također je rekao da preko tjedna mora raditi na vještinama (nabrojao je što sve radi), a vikendom mora prati veš. Sad mi je malo žao što mu nisam predložila da donesem i ja svoj veš da usput i njega opere, a za to vrijeme bi eto mogli mi biti skupa. Ali jbg…znam sad za idući put.

Kasnije kad je riješio problem opet je htio van. Pokušala sam mu objasniti neke stvari koje po meni nisu bile ok i dati neki svoj osvrt na cijelu situaciju, ali nije bilo neke koristi. Nastavio je po svom. I da sam pristala ponovo na druženje vjerojatno bi tako izlazili do njegovog novog problema.

U svakom slučaju drago mi je da sam ipak dobila neki odgovor na svoje pitanje.

I polako smo stigli do poante cijele ove priče.

Rečenicom: “Imao sam nekih problema, a ja ne funkcioniram u drugim područjima života kad imam problem u jednom…” u potpunosti mi pada u vodu svaka njegova pročitana knjiga, svaka vještina i svaka aktivnost kojom se bavi. A mislim da će se svaka ženska složiti s tim da takvog muškarca ne želi kraj sebe. Meni bi iskreno smetala i takva frendica…

No, u daljnjem tekstu maknut ćemo fokus s njega. Svatko ima svoje razloge zašto nešto radi. Čitajte, budite aktivni, razvijajte se u svakom pogledu, isprobajte svakakve nove aktivnosti, radite na svom tijelu i duhu…podržavam sve jer i sama sam takva. Volim nove stvari i aktivan način života.

Ali prije toga svega odgovorite sami sebi na sljedeće:

  1. Znam li izgovoriti vrlo jednostavnu riječ NE umjesto “moram vidit”, “pa joj ne znam”, “ajde čujemo se sutra”…?
  2. Znam li formulirat i prepoznavat svoje misli i osjećaje?
  3. Čujem li što mi ljudi govori i uvažam li njihove stavove te kako reagiram kad se s nečim ne slažem ili me netko odbije?
  4. Jesam li tempirana bomba koja se aktivira nakon 3 mjeseca i izbljuje sve a da se osoba ni ne sjeća događaja o kojem pričam?
  5. Odrađujem li kave i druženja s ljudima s kojima mi se to ne radi ili koje trpim iz nekog glupog razloga?
  6. Znam li što želim od svog života ili još uvijek bauljam s partnerima s kojima ne vidim svoju budućnost jer se bojim samoće?
  7. Trpim li neki oblik psihičkog, fizičkog ili seksualnog nasilja?
  8. Radim li neke stvari samo da bi imao/la osjećaj da kao osoba vrijedim više?
  9. Postoje li neke traume iz prošlosti koje nisam proradio/la?
  10. Pretrpavam li se aktivnostima kako bi te iste traume još više gurnuo/la pod tepih?
  11. Zadržavam li svjesno oko sebe ljude koji me koče i toksični su?

Evo npr. ja sam nakon ove analize shvatila da mi je pisanje opterećenje pa tako prestajem s pisanjem blog i nastavljam maratonski gledati “Keeping up with the Kardashians”.

Ma šalim se. Ne prestajem. Nema ga tko pisati umjesto mene pa moram ja. Nastavljam i s Kardashianima ofc…pogotovo umjesto nekih kava i susreta, ali to je već stara priča. Ostajem uz Kardashiane radije i umjesto nekih “moram i trebam” aktivnosti. Ostajem uz njih i sad nakon što se show prestao snimati…:D 😀 😀

A sad ozbiljni zaključak.

Uživajte u novoj godini. Bit će i dobra i loša, ali svejedno uživajte jer će sve proći. Radite aktivnosti koje volite. Družite se s bliskim ljudima i pratite one koji vas inspiriraju. Mislite na bića oko sebe i nemojte samo gledati u sebe i koliko napredujete. Nemojte bježati od negativnih emocija i ne odustajte kad postane teško. Ali bez razmišljanja odustanite od razmišljanja da vrijedite samo kad ste u savršenom izdanju i turbo produktivni.

Peace.