Sredina siječnja 2020.g. Blagdanska euforija pala je u zaborav i život se nastavio uobičajenim tempom. Tada još nismo imali pojma što nas čeka. Za mene je osvanula sunčana i mamurna subota. U petak, večer prije, vino je jednostavno bilo loše. Standardna utjeha kad si popio više nego možeš, ali u mom slučaju…Da, u mom slučaju (sjetila sam se opravdanja) vjerojatno sam na domjenku pojela i nešto gdje se nalazio češnjak kojeg inače ne podnosim.

Mamurluk mi pada sve teže i teže. Zaista ga mrzim, a baš tu subotu održavao se jedan event na koji sam imala u planu otići sa svojom frendicom. “All you need is a hat”, izložba ekstravagantnih šešira by Staša Čimbur. Josipa Lisac đir…

I nakon dubokog disanja u krevetu i pokušaja da mi bude bolje samo sam u jednom trenutku naglo skočila i otrčala u wc. Uspjela sam napraviti obavezan ritual: ugasi svjetlo, sveži kosu, zatvori vrata i preživi. Moj tadašnji brižni ukućanin u kuhinji je pripremao doručak i vikao mi dovoljno glasno da ga čujem: “Hoćeš ti onda narezat kruh?” (tišina…ja i dalje grlim školjku). “Hoćeš li??” (i dalje tišina…). To su oni trenuci kad ne podnosiš ni tuđe disanje u svojoj blizini, a o pitanjima onda ne moram ni govoriti. Nisam bila u stanju poslat ga u PM naglas, ali sam zato u sebi to napravila nekoliko puta. No, uvijek nastojim vidjeti dobro u drugima…htio je reći da mi kuha čaj, ali se jednostavno zabunio.

Nekako sam se uspjela iskoprcati iz kupaonice. Povratak u krevet nije baš najzahvalnija opcija u takvim situacijama. Iskreno, ni pomisao na šetnju u prirodi me baš nije oduševljavala. Odlučila sam ignorirati trenutno stanje, spremiti se i ne odgađati odlazak na izložbu.

I već samim izlaskom iz stana osjetila sam se puno bolje, kad sam ugledala frendicu još bolje, a ulaskom u Muzej za umjetnost i obrt gdje se održavao event postala sam Anka u zemlji ekstravagantnih šešira u potpunosti isključena od svega što postoji izvana i iznutra. Inače obožavam sva pokrivala za glavu…kape, šešire, trake za kosu, turbane, šljemove, tako da je izložba bila pun pogodak! Tu se moglo naći i puno modela za koje je nemoguće definirati što su točno, ali bilo bi ih zanimljivo imati u svojoj kolekciji. Evo nekih koji su nam se svidjeli:

U moru neobičnih oblika za zagrijavanje ipak biram klasiku…:P 😛

Pink Panterice

S ovim modelom u crvenoj boji izgledala sam ko moderni vrag

Crno bijela kombinacija za ziheraše koji ipak potiho žele biti drugačiji

Ne znam točno koji je lik iz crtića imao nešto slično ovome

Tek nakon izložbe bila sam raspoložena za šetnju po svježem zraku, a onda je na red došla kava pa kolač i onda još pola kolača. Volim te događaje u siječnju koji odjednom novu godinu pokrenu u nekom njenom ritmu. Super je što živimo u neznanju pa nismo imali pojma da veći dio vremena pred nama slijedi karantena i ograničenja.

No, ne morate osjećati mamurluk samo od lošeg vina. Ponekad ćete bit mamurni od loših odnosa, poslova, roditelja, prijateljstava itd… Lošeg dana, tjedna,mjeseca…Od još puno stvari koje će vas snaći. Najgore što možete je vratiti se u krevet. Nakon nekih pola sata opet trčiš u wc i sve ispočetka. Ok, ima dosta mamurluka koje sam provela u krevetu čekajući da prođu sami od sebe. I to je nekad dobro. Samo što onda traju puno duže i ne znaš što bi sam sa sobom. Još uz sve to od previše zatvorenog prostora počneš i overthinkat pa si izmisliš nove probleme.  Zato je unatoč mučnini bolje stisnuti zube i uputiti se do npr. Zare ili na neki event kad se opet sve vrati na prastaro normalno. Ali dok smo još tu gdje jesmo vrećica na izlazu iz bilo koje omiljene vam trgovine najbolji je lijek za mamurluk od bilo čega. Samo nemojte bit previše mamurni da vas nebi zabolila glava od još nečega na kraju mjeseca.