Jesu li spojevi na slijepo mogući u današnjem vremenu pored aplikacija i društvenih mreža koje su nam na raspolaganju. Zvuči pomalo zastarjelo i nemoguće, ali ima načina…Donosim provjereno dobar (a i siguran) način….

Prvi spoj na slijepo koji sam imala bio je prilično davno. Toliko davno da čak ni msn tada nije postojao. Početak ljetnih praznika, miris lipe u zraku, rulja ispred škole, dogovori gdje ćemo sutra na kupanje…A negdje između svega toga dogodio se i taj spoj na slijepo. Trajao je puna dva kruga oko škole….

Toliko o prvom spoju na slijepo…

Ovaj drugi se  dogodio prije koju godinu pa mi je sjećanje na njega ipak svježije. Za spoj je “kriva” aplikacija zvana best frendica koja se odlučila malo zabaviti…:D

Ono što mi je bilo zanimljivo i iritantno u isto vrijeme je to što mi nikako, ali nikako nije htjela reći o kome se radi imenom i prezimenom. U svakom slučaju bio je osoba iz školskih dana koju sam znala i kojoj sam se sviđala iz tog razdoblja, a da to nisam imala pojma.  U jednoj prilici dok su bili zajedno s nekim zajedničkim prijateljem došli su (nekim čudom) na temu mene…Nakon nekoliko dana pitala me jesam li zainteresirana za jedan spoj na slijepo.

“Vjeruj mi, prepusti se i zabavi se…”, kaže ona meni.
I ja pristanem….

Moram reći da se jako dobro snašla u ulozi posrednika. Dogovorila je sve što treba..Mjesto, vrijeme i ostale detalje…Uz to nikako je nisam mogla nagovoriti da mi kaže o kome se radi. Ludila sam u sebi….Ja ne mogu izdržati ni tjedan dana prije Božića, a da ukućanima ne kažem što sam im kupila….Zaista me oduševila njena nepokolebljivost …:D A ja sam baš bila uporna i uporna da saznam.

I tako dan po dan došao je i trenutak za spoj na slijepo….Ja i dalje ludim, a ona i dalje šuti.

Bila je jesen i spremala se kiša. Našli smo se u večernjim satima ispred mog kvartovskog kafića. Trebale su mi oko tri minute do kafića. I s velikim upitnikom iznad glave, odjevena od glave do pete u tople jesenske boje s ogromnom znatiželjom prilazim polako do dogovorenog mjesta…

Prilazim i vidim poznato lice koje je pogledavalo u mob.Odjednom je dignuo pogled i nasmiješio se. Pružio mi je ruku, a ja sam napokon saznala o kome se radi. Glavom mi je prostrujio ogromni ahaaaa….

Izmijenili smo nekoliko rečenica i polako ušli u kafić…Sjeli smo na mjesto na kojem nemam običaj sjediti kad tamo dođem….
Naručili smo piće i zapričali se….Imali smo hrpu tema jer se nikad nismo ni upoznali kako treba. Viđali smo se samo na školskih hodnicima. Dvije godine je mlađi od mene i koliko se sjećam rekao je da je uvijek gledao starije ženske…On gledao starije, a i ja sam gledala starije…:)

Pričali smo o svemu onako sa zadovoljstvom, entuzijastično, smijali smo se…Imali smo onu energiju prvog spoja. Kada je sve novo, zanimljivo i čini ti se kako se slažete u puno stvari. Ostalo mi je u sjećanju kako smo komentirali da je sendvič u kroasanu iz Pan-peka brutalan. Komentirali smo moju odjevnu kombinaciju, a meni je prošlo kroz glavu kako su mi ove hlače baš nešto postale tijesne od zadnjeg nošenja..
Kad smo istresli sve teme polako smo se uputili kući. Vani je počela padati neka glupa kiša…”Mrljavi…” Kako bi se to reklo u našem gradu…

I naravno čim sam došla kući uslijedio je telefonski poziv s dojmovima…Smijale smo se i cijela ta situacija bila mi je baš osvježavajuća iako od starta nisam išla za time da će od toga nešto biti.

Za koji dan dogovorili smo i idući susret…

Bili smo na mjestu kraj kojega sam često prolazila, ali nikad ga do tada nisam posjetila…Bilo je zanimljivo, lijepo, ali tema je bilo malo manje nego prošli puta…Ovoga puta se u zraku osjećala realnost…Ja sam ubrzo morala na trening kojeg nisam htjela propustiti. Bilo je blizu pa me otpratio i nastavio svojim putem.

Nakon drugog pića bilo mi je jasno da tražim i želim nešto drugo. Bila sam sigurna u svoju odluku te se više nisam htjela zabavljati na taj način. S obzirom na to da mi je sve to bilo jedno sasvim novo iskustvo nisam ga htjela završiti preko poruke. Nikako se nismo mogli uskladiti da se vidimo treći put u Zagrebu pa smo se za neki produženi vikend koji je ubrzo uslijedio vidjeli u našem zajedničkom kvartovskom kafiću u Brodu…I to preko puta škole 🙂

Porazgovarali smo, ja sam rekla svoje viđenje situacije, on svoje, a nakon toga svatko je produžio na drugu kavu…
Nastavila sam nakon druge kave do Kuće piva na pivski pileći…
A nakon toga po kolače do..
A nakon toga treća kava….
Pa onda brodska bleja u kući dok čekam da prođe dosadan period dana od neka dva sata između dnevnih vikend obaveza (nekoliko kava) i večernjeg izlaska….

I tako the show must go on…

Ubrzo se vraćam svojim rutinama i gubim se u ritmu užurbanog života….

Do neke sljedeće pauze ovakvoga tipa…Možda u nekoj drugoj sferi života…:)