Sigurno vam se barem jednom u životu dogodilo da ste upoznali neku osobu s kojom ste baš onako kliknuli na prvu. Sve je fantastično, provodite vrijeme zajedno, naizgled se čini da ste se jako energetski poklopili i onda odjednom………Osoba nestaje bez ikakve riječi i objašnjenja.

Riječ je o “ghostingu” fenomenu koji je jako popularan u suvremenom svijetu, a prisutan je u svim sferma života. Ljubavni odnosi, prijateljstvo, posao…

Mogu reći da imam iskustva s tim u sve tri sfere i da je to pojava koju zaista ne volim.  Smatram ju nekulturnom i nezrelom. Nažalost imam dojam da ljudi na našim područjima još uvijek nemaju želudac za asertivnu komunikaciju, a o zdravom konfliktu da i ne govorim. Kada se u nečemu ne pronalazim uvijek volim na asertivan način reći svoju stranu viđenja drugoj strani u bilo kojoj sferi života.

Također, držim do odnosa s drugim ljudima s kojima kliknem i razvijem neku priču pa čak i ako ona traje kratko. Možda se često i previše trudim, ali to je sada neka druga tema. Nažalost, postoje slučajevi kada nemamo istu povratnu informaciju od druge strane čak i ako smo proveli kvalitetno i zabavno vrijeme skupa. I zaista mogu reći da poludim na ghosting…:D 😀 No, događa se…

Ono što znam iz svog života i iskustva drugih meni bliskih i nebliskih ljudi je da potrošimo enormno puno vremena razmišljajući što smo pogrešno napravili, što nije u redu s nama, gdje smo pogriješili, što smo krivo rekli. Pa analiziramo danima i vrtimo iste filmove u glavi…Nerijetko pišemo toj osobi, zovemo ju, iniciramo susret, pokušavamo započeti komunikaciju ako se nađemo na istom mjestu, ali sve su to stvari koje ne bih nikome preporučila da radi kada već u početku osjetimo zahlađenje bez razloga…Ukoliko postoji razlog osoba kojoj je stalo do nas rekla bi nam to, nebi nas ignorirala niti dovodila u neugodnu situaciju kao što je ova…

Ono što je posebno izraženo u cijeloj toj priči je potraga za objašnjenjem. 

Želimo znati zašto se osoba ponijela na takav način i mislimo da će to tzv. objašnjenje promijeniti kontekst cijele te priče. No odgovor je da objašnjenje, čak i da ga dobijemo nebi promijenilo situaciju te da ništa pametno nebi saznali iz toga.

Znam to jer sam na kraju jednog odnosa dobila savršeno jasno, konkretno i iskreno objašnjenje zašto više ne ide i odnos se ne nastavlja. To objašnjenje me nije poštedilo upitnika iznad glave i razmišljanja o tome svemu. Stoga je traženje objašnjenja ili točke na i u potpunosti gubljenje vremena jer ništa posebno nebi promijenilo.

Odgovor nekada ne moramo dobiti u obliku riječi. Tuđe ponašanje šalje savršenu poruku. Također, osobi nekada možete biti toliko nebitni da joj se jednostavno neda objašnjavati. I koliko god zvuči grozno bolje je prihvatiti to i što prije nastaviti dalje ne tražeći objašnjenja.

Iako ne volim ghosting i ja sam se nekada znala naći u situaciji da drugu stranu izložim ghostingu. A to su sljedeće situacije:

  • Situacije u kojima sam jasno postavila granice, rekla sto puta kako se osjećam i  što mislim, a osoba opet i opet i opet i opeeet prelazi moje granice.
  • Situacije u kojima se osobe i na najmanju bezazlenu sitnicu (lajk, komentar, uljudan pozdrav, neobavezan razgovor) zalijepe za tebe i dosađuju ti…
  • Situacije u kojima mi se osoba koju sam tek upoznala javi nakon nekoliko izmijenjenih rečenica tijekom večeri ili nekog događaja, ali ja ne vidim smisao u nastavku te komunikacije.

Za vrijeme slavlja jednog rođendana onako u već poodmaklo doba noći vodile smo neki razgovor jedna cura i ja. Nekako smo došle na temu ghostinga i pričajući pitala sam ju kakva su joj iskustva s tim. Ona mi je onako nonšalantno rekla: “Ma da, događalo mi se to često, ali takvi ti ljudi uopće u životu ne trebaju…”

Iako i sama znam da mi takvi ljudi u životu ne trebaju taj njen stav i način na koji je to rekla uvijek će mi ostati urezan u glavi za sve nadolazeće slučajeve ghostinga…

A sada…vrijeme je za one vrijedne našega vremena:)