Zašto ova tema?

Egzistirajući u današnjem svijetu, razgovarajući s ljudima i skupljajući razna iskustva dobila sam želju napisati nešto budućim studentima, budućim roditeljima, budućim odvažnim ljudima i svima ostalima. Zašto sam napisala budućim roditeljima? Zato što su neki moji poznanici i bliski prijatelji dobili djecu i mislim da je uloga roditelja jako važna u tome hoćete li svom djetetu raširiti krila ili ih odrezati. Baš zato bih htjela da ovo pročitate i preduhitrite neke “hrvatske situacije” koje su po mom mišljenju dno dna. Ali zato…idemo malim koracima prema boljem sutra 😀 😀

Iskreno kad vidim da starci ljudima od 30 godina rješavaju dopunsko, stoje s njima čekajući po redovima za vozačku/osobnu, njeguju ih kada su bolesni itd. muka mi je. Također mi je muka i od masovnih tipično hrvatskih rutina:  ispijanje kava na kojima se površno komentira politika i žali se kako je sve za k…Nedavno sam imala koronu i u toku razgovora osoba me pita: ”Pa nisi valjda bila sama dok si imala koronu?” Paa…drugi dan kad su me starci ostavili u Splitu na faksu sam se razbolila, nisam ni znala gdje je ljekarna tj. još nisam ni znala točan raspored stana, ali nekako sam preživjela bez mame. I tu i još mnoge bolesti…A onda sam eto i koronu morala preživjeti. Sama u svojoj najdražoj oazi. Nikad mi nije bilo bolje. Čitala sam knjige i odmarala od društvenih mreža. I nije postojao nitko da bude dosadan i gura mi pod nos svaki čas nešto zdravo.

Znam da neki možda nemaju mogućnosti studirati u nekom drugom gradu, ali danas postoji toliko opcija npr. ERASMUS, CEEPUS itd. Ja osobno s tim nemam iskustva, ali neki moji frendovi imaju i sami kažu da im je to jedno od najboljih perioda u životu. A ako se ni tada ne odlučite na to onda uvijek imate vremena kasnije u životu stvoriti sebi priliku ili ju dobiti putem posla. Moguće je…

Kad sam otišla iz Broda 594 km daleko od kuće, točnije u Split, (i bliže nego što zvuči) nisam znala aspolutno ništa. Upaliti mašinu, kuhati, a još manje sam poznavala Split. Zapravo pakirajući kofere pred odlazak sve skupa nije mi se činilo kao velik korak, ali bilo je. To sam osjetila tek kasnije…

A sad zašto je dobro otići daleeekooo od kuće 🙂

Novi grad novi vibe

Nemojte da vam glavni cilj bude već u četvrtak odmah nakon zadnjeg predavanja tog tjedna dotrčati kući i po mogućnosti stići na onaj bus koji kreće pola sata ranije, a cijeli tjedan ste jeli ono što vam je mama poslala od obilnog nedjeljnog ručka od 300 slijedova. To ćete prvo izbjeći ako odete dovoljno daleko. Prva stvar je što vam se neće dati ići svaki tjedan kući i bit ćete prisiljeni vikende provoditi na drugačiji način. Ja sam išla jako rijetko i nikad se ništa u kući nije promijenilo. Sve je bilo na istom mjestu i svi jednako dosadni kao i prije. Uz to predlažem vam ne samo promjenu grada nego i područja. Odite u skroz drugačiji mentalitet od vašeg. Vidjet ćete da svatko ima svoje seljake i da vaši nisu najgori. Također novo područje vas jednostavno obogati nečim što baš i ne mogu objasniti. Socijalna i emotivna inteligencija poprimi jednu sasvim novu dimenziju što ćete otkriti tek kasnije u nekim životnim situacijama.

Cimeri po mogućnosti nepoznati ljudi

Nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi imaju toliku želju biti cimeri sa svojim frendovima. Ja sam uvijek htjela imati za cimericu neku skroz novu curu koju ne poznajem uopće i graditi neki novi odnos, drugačiji od onoga što već imam. Kod frendova je stvar takva da obično kad počnete živjeti zajedno shvatite da uopće niste kompatibilni po nekih životnim stvarima i nerijetko se događa da zeznete prijateljstvo. Neka osoba koju ste tek upoznali većinom ispadne bolja u toj ulozi. Ne brinite nitko vas neće ubiti, opljačkati, napraviti vam nešto. Ono najgore što se može dogoditi (a imala sam stvarno svakakva iskustva) je da te netko počne izbjegavati ili da se posvađate. Onda tražiš drugo rješenje, ali i to treba proći (iz sadašnje perspektive apsolutno da).  Iz svog iskustva također mogu reći da se izrode i odlična poznanstva. I onda te stvari iz tog suživota koje su mi ostale u glavi npr.  zajedničko spremanje i jedva čekanje odlaska kući za blagdane, liječenje mamurluka, zajedničke kave, priče, posuđivanje robe, svađanje su neprocjenjive. Kad pričam sa svojom bivšom cimericom i sjetimo se te zajedničke godine ponovile bi ju 3 puta ne mijenjajući ništa!

Nema šanse da bih išta od toga propustila u zamjenu da imam sve skuhano i oprano kod kuće.

Kofer u ruke i mrš van….

Kaže meni moja mama još u periodu dok sam radila promocije pa sam mogla imati fleksibilnije radno vrijeme. Odlučila sam jedan četvrtak doći u Brod i izaći van ,ali sam boravak produžila skroz do sredine sljedećeg tjedna. Onda me ona izbacila jer kao odvikla se sad od mene…

Otići od kuće je jedno predivno bogato iskustvo. Puno je prednosti i dobrih stvari. Ne kažem da je lako. Teško je i treba puno energije za loše i usamljene dane. Nije lako, ali vrijedi. Samo to mogu reći. Neću sada pretjerano mudrovati. Navela sam u tekstu dva razloga zašto je dobro otići daleko iako ih ima još puno. No ovako manje toga će vam se možda bolje urezati u pamćenje. Imati i samo to dvoje na umu i biti svjestan toga već je dovoljno.